Piše: prof. Božo Krajina
Jesu li baš ovi PALČIĆI ili oni tek dolaze?
Davno je to bilo kada sam počeo naukovanje po raznim školama i onda se skrasio u duvanjskoj Gimnaziji. Svaka generacija je imala neko obilježje vremena. Valjda sam počeo s nekakvom rock – generacijo, pa onda pop, potom valjda folk, a onda su prestala „glazbena obilježja“ i započela ne znam ni sam koja industrijska revolucija interneta, društvenih mreža i umjetne inteligencije, a s tim „čudima“ i generacije djece i tinejdžera X, Y Z…
Dodijaše sociolozima slova i ovu generaciju prozvaše „palčići“. Što to u širem smislu znači i ne znam, znam samo sa se odnosi na jedine dijelove tijela koji im stalno rade i razvijaju se, palčeve, naravno ne nožne. Možda će to biti generacija koja nadolazi.
Završili naukovanje maturanti generacije 2021./2022. Sada bi trebalo štogod lucidno reći kakvi su to ovi bili? A evo kakvi su bili iz perspektive totalno subjektivnog učitelja koji je četiri godine po četiri sata tjedno gledao kako rastu, osluškivao kako slušaju i slušao kako ne slušaju. „Profesore, jesmo li vam mi najdraža generacija, jesmo li najbolji!“-bez upitnika je to! A ja, u nebranu grožđu! I što preostaje nego se izmotavati što mi s njima i nije išlo. Pa je odgovor i jeste i niste. Nisu zadovoljni, ali i sada je odgovor takav. Stari učitelj susreće svoje učenike koji vode svoju djecu. Dragi oni meni jednako kao i „Palčići“(osim onih koji više nisu dragi).
Ali ovi sadašnji su svježi, pa je emocija jača. Zato ste najbolji, a nećete biti za četiri godine. Dolaze neki novi klinci.
A što reći o vama? Evo bilo vas je koji učite i koji se nećkate i opirete. Bilo vas je visokih i malo nižih jer niskih je u Duvnu rijetko naći, ipak smo mi dinaridi. Vidio sam da vas ima slatkoranih i šmedljavih, šaljivčina i ozbiljnih, šutljivaca i brbljivaca…svega i svačega. Znam po čemu ste drugačiji od prijašnjih generacija; nije da nije bilo i prije, ali nije u tolikoj mjeri kao kod vas, niz pitanja koja nisu služila odugovlačenju, zavlačenju i gubljenju vremena. Uvijek mi se događalo, a s vama najviše da ne znam odgovor i da se nađem u čudu kako se ja nisam sjetio toga pitanja. Što ne znam odgovor mi ne znači ništa jer sam se od sveznanja i samodopadnosti davno izliječio. Nisam poučavao samo ja vas, puno toga ste i vi poučili mene. Zato spadam među one rijetke starce koji barem sebi utvaraju, ako i nije istina, da razumiju mlade, pa time do kraja života ostaju mladi, iako povremena kostobolja i nedostatak kose kazuju drugačije.
Vaš učenik generacije, njegovo gimnazijsko veličanstvo
DRAGO
Sjednice nastavničkog vijeća su znale biti duge kada se trebalo imenovati učenika generacije. S Dragom je bilo jasno u prvom razredu da će on biti taj. Ima znanja, među najboljima. Ali će se svi složiti da je najbolji. Upravo je on postavio najviše pitanja na koja nisam znao odgovor. On je uzrok blagoga kašnjenja u realizaciji nastavnih planova u c-odjelu. Znao je Drago i „pretjerati“, a onda su tu bile cure, zakolutaju očima i otegnu „Draaago!“
Eto! Kraj! Budite što hoćete. Radite što hoćete. Jedini imperativ-ostanite Ljudi!
Piše na FB stranici Gimnazija Marka Marulića Tomislavgrad
www.tomislavnews.com
