Do prije nekoliko godina veći dio (starijih) fratara u Hercegovini, odnosno katoličkih svećenika u B i H, društvene mreže, od globalne-interneta, do facebooka i twittera, proglašavao je „đavlijim poslom“, nečim što nije s Božje strane
O portalima, o FB su i s oltara propovijedali kao o velikom zlu našega doba.Ne samo u B i H, nego i u Hrvatskoj, ali i šire. No, ovoj put ne želimo pisati o njima, jer su, uglavnom, promijenili mišljenje i većina obilno koristi blagodati društvenih mreža. Ali, uvijek je bilo iznimaka i među svećenicima, kako onih koji ni danas ne koriste društvene mreže, tako i onih koji su od samog početka prihvatili društvene mreže, znajući kako je uzaludan otpor modernoj tehnologiji.
Nakon više izjava i prethodnog Pape Benedikta XVI, a posebice sadašnjeg, po mnogo čemu, ali pozitivnomu, neobičnog Pape Franje, da su društvene mreže Bogu ugodne, spomenut ćemo i nekoliko svećenika(osobno mi poznatih, a i inače poznatih i omiljenih među vjernicima) koji su među prvima počeli koristiti i internet, i facebook i twitter.
Ovdje ćemo prvo objaviti tekst koji ovih dana donosi većina medija.
Novi Papa Franjo je, uistinu, svaki dan ugodno otkriće!
VATIKAN je proglasio društvene mreže “Bogu ugodnim”, a dokaz za to najnovija je odluka Papa Franje koja će omogućiti vjernicima oprost grijeha i to putem interneta! Naime, Papa je najavio da svi oni koji budu sudjelovali u obilježavanju Svjetskog dana mladih u Rio de Janeiru od 22. do 28 srpnja, mogu računati na potpuni i djelomični oprost grijeha. Svečanost obilježavanja može se pratiti putem televizije, radija ili interneta, te se tako pridružiti Papi u molitvi za mlade katolike.
Prema najnovijoj odluci Vatikana, svi oni koji budu putem sredstava društvene komunikacije pratili duhovne vježbe Pape Franje mogu računati na oprost.
Vatikan je izdao i posebni dekret u kojem stoji da se oprost može dobiti pod uobičajenim uvjetima, odnosno, ako se slavi sakrament ispovijedi, ako se vjernik pričesti te moli na nakane Svetog Oca. Kako javlja Vatikan, temeljni uvjeti za oprost ostaju isti; vjernici su pozvani pobožno sudjelovati na jednom od liturgijskih slavlja kako bi od Boga izmolili milosti za Svjetski dan mladih i trebat će izmoliti jedan Očenaš, Vjerovanje, te jedan pobožan zaziv Blaženoj Djevici Mariji.
Mnogi će shvatiti ovaj tekst kao: možemo sudjelovati u svetoj misi i preko tv, ili društvenih mreža, možemo se ispovjediti, dobiti oprost grijeha? Možda treba malo detaljnije objašnjenje, ali na prvu-preko televizije i društvenih mreža možemo sve kao da smo u crkvi na misi. Ali, kako se pričestiti? Uskoro će se, sigurni smo, naći rješenje i za to, jer što je sve, donedavno, bilo nezamislivo, a danas je normalno!
Zašto svećenik ima svoj profil na društvenim mrežama i mogu li se njegovi statusi dijeliti, prenositi? Na ovo pitanje mi je, bez dvojbe, ali sasvim jasno i razumljivi odgovorio poznati hercegovački franjevac fra Petar Ljubičić:
-Meni društvene mreže služe za širenje evanđelja, za širenje riječi Božje, za širenje vjere u Isusa Krista i što god je u tom cilju dobro je došlo. Moje statuse, moje tekstove s FB većina prenosi, imam brojne FB prijatelje po cijelomu svijetu, olakšano mi je komuniciranje i ništa loše ne vidim u društvenim mrežama-prije više godina odgovorio mi je dragi fratar-brat Petar. I poznajem mnoge svećenike koji imaju profile na FB ili twitteru i vrlo su aktivni na toj društvenoj mreži.
Danas mnogi fratri po Hercegovini, po Bosni ( U Hrvatskoj se već može govoriti o tradiciji!) osim prigodnih tekstove, pišu kolumne, koje vrlo rado objavljuje većina portala ili fratri pišu baš za neke portale, i njihove kolumne vrlo su čitane (fra Dalibor Milas, fra Mario Knezović…)
Neki svećenici imaju i svoje web stranice, blogove, odlično posjećene (naš fra Franjo Mabić.,.), dakle i prije nego su dvojica papa izjavila kako su društvene mreže Božji blagoslov, to su otkrili i neki svećenici, ne uvijek svi, ali veći dio. Za razliku od prije samo desetak godina kada su zazirali od društvenih mreža.
Nisu samo svećenici zazirali od interneta, nego i akademski građani svih zanimanja, intelektualci, a takvih ima i danas, i bit će ih uvijek, ali svaki dan manje, jer je tehnologija neumoljiva! Prisjetimo se, kako „kotač povijesti“ ne ide, ne okreće, se unatrag. Nasreću!
www.tomislavnews.com
