Ja sam grješnik zbog toga, i toga, i toga. Upravo kako čini Pavao: Progonio sam Crkvu, i mi smo stvarni grješnici
Jedini je način da se primi dar spasenja iskreno priznanje svojih slabosti i svoje grješnosti, izbjegavajući svaki oblik samopravdanja – ustvrdio je papa Franjo u petak 14. lipnja u propovijedi na svetoj misi u kapeli Doma Sveta Marta, na kojoj su sudjelovali svećenici i laici, suradnici Zbora za kler.Svjestan da je zemljana posuda, a ipak čuvar velikoga blaga koje mu je badava darovano, to je Kristov sljedbenik pred Bogom. Tumačeći ulomak iz Pavlove poslanice Korinćanima, Papa je rekao da je razvidno kako je izvanredna snaga vjere djelo Božje, ona je izlivena u grješne ljude, u zemljane posude, kako veli Pavao. Upravo se iz odnosa milosti i moći Isusa Krista i nas bijednih grješnika rađa dijalog spasenja. Taj dijalog ima izbjegavati svako samopravdanje, ne smijemo biti prijetvorni nego kakvi jesmo – kazao je Papa.
Pavao je često govorio o svojim grijesima, ponavljao ih kao neki refren, za ne? Ma, velim vam ja koji sam bio progonitelj Crkve, proganjao sam… Uvijek mu na um pada taj grijeh. Osjeća se grješnikom. Ali ni u tom trenutku ne veli: bio sam, ili, sad sam svet, ne. I sada je đavolji trn u mom tijelu. Pavao ne krije svoju slabost, vlastiti grijeh. On je grješnik ali prihvaća Isusa Krista, razgovara s Njim – ustvrdio je Sveti Otac.
Ključ je svega poniznost, to Pavao često očituje. On javno priznaje svoju službu, odnosno sve što je učinio kao Isusov poslanik. Ali ne krije zato svoje grijehe, kako Papa veli „svoj priručnik“. Pavao je uzor poniznosti za nas svećenike. Ako se svojim dobrim djelima samo hvalimo, onda smo na pogrješnom putu. Ne možemo naviještati Isusa Krista Spasitelja jer ga u biti ne osjećamo. Moramo biti ponizni, imati stvarnu poniznost s imenom i prezimenom – kazao je Papa objašnjavajući:
Ja sam grješnik zbog toga, i toga, i toga. Upravo kako čini Pavao: Progonio sam Crkvu, i mi smo stvarni grješnici. A ne grješnici s poniznošću koja se pristoji nekoj sličici, ne? To nikako, nego s jakom poniznošću. Svećenička poniznost, kršćanska je poniznost stvarna. Ako kršćanin ne uspijeva ni sebi ni Crkvi priznati svoje slabosti, onda nešto nije u redu, to znači da ne može shvatiti ljepotu spasenja koje nam donosi Isus – kazao je Sveti Otac.
Braćo, imamo blago: Isusa Krista Spasitelja. Isusov je križ naše blago s kojim se ponosimo. Ali nosimo ga u zemljanoj posudi. Hvalimo se i svojim grijesima pa će dijalog biti kršćanski i katolički: stvaran, jer stvarno je Spasenje Isusa Krista. Isus Krist nas nije spasio nekom idejom, nekim intelektualnim programom, ne. Spasio nas je tijelom, sa stvarnim tijelom. On se ponizio, postao čovjekom, postao tijelo sve do kraja. To se blago može shvatiti i primiti jedino u glinene posude – istaknuo je Sveti Otac.
I Samaritanka je, nakon susreta s Isusom i razgovora s njim, svojim zemljacima najprije pripovijedala svoj grijeh, a nakon susreta s Isusom ponašala se kao i Pavao. Vjerujem da je ta žena u nebu, zacijelo je, kako veli Manzoni Gospodin je svako započeto čudo i dovršio, čudo sa Samaritankom dovršio je u nebu. Molimo je da nam pomogne da budemo glinene posude kako bismo mogli naviještati i shvatiti slavno otajstvo Isusa Krista – zaključio je papa Franjo. (rv/bitno.net)
