BiH Politika

Patrick Moon: Mogu li politički lideri bojkotirati svoje građane?

309Pregleda

Na prošlotjedne prosvjede u BiH  izašli su građani kojima je stalo da se riješe određena pitanja, koji vide da probleme nitko ne rješava, koji vide da BiH zaostaje za svojim susjedima i koji žele da se vlast angažira u njihovom interesu.

 
Naizgled obično administrativno pitanje, dodatno zakomplicirano kroz političke mehanizme u BiH, dovelo je do toga da jedan od najmlađih i najranjivijih bh. građana, jedno bolesno novorođenče, nije moglo otputovati u inozemstvo radi neophodne medicinske pomoći. Pomislili biste da će ovako ozbiljna situacija potaći bh. političku elitu na određena preispitivanja i moguću akciju.  Pomislili biste da će se angažirati na iznalasku trajnog rješenja za ovaj relativno jednostavan problem. Međutim, kao što vidimo,  reakcija političke elite na prosvjede  ogleda se u pokušajima manipuliranja činjenicama, izbjegavanju suočavanja sa stvarnom porukom koju im šalju građani, omalovažavanju nastojanja građana da zahtijevaju političko djelovanje, te prebacivanju odgovornosti za neuspjeh sa političara na građane.
       
Prošlog tjedna su neki političari govorili da su jedna ili dvije političke  stranke tajno organizirale prosvjeda; da je demonstracije naručila i platila međunarodna zajednica; da je cilj prosvjeda svrgavanje određenih političara; da problem jedinstvenog matičnog broja građana nije pravi razlog za ove prosvjeda; da građani ne bi trebali prosvjedovati; da su demonstracije etnički motivirane i tko zna što još. Trebao bi nam profesionalni kartograf da izradi kartu svih obimnih, kompleksnih i čisto izmišljenih teorija zavjere, koje su se počele širiti dok su majke s djecom još uvijek dolazile da se pridruže mirnim prosvjedima  pred Parlamentom, a studenti Banje Luke, 6. lipnja, tražili bolje uvjete smještaja.
 
Nitko ne bi trebao vrijeđati inteligenciju građana. Nitko ne bi trebao govoriti  građanima da ne sudjeluju u prosvjedima.  Rekao sam tada i opet kažem: prosvjedi  6. lipnja i oni koji su uslijedili, u zdravoj demokraciji predstavljaju utjelovljenje građanske odgovornosti. Ovim demonstracijama  građani su poslali jasnu poruku. Umorni su od retorike koja razdvaja, od neaktivnosti i raznih izgovora. Umorni su od političara koji ih nikada ne slušaju i ne nalaze rješenja za probleme. Oni naprosto žele da njihovi izabrani lideri i institucije u kojima oni rade funkcioniraju. Ne traže previše.
   
Ipak, kad su građani izašli na ulice, koristeći svoje ustavno pravo, političari su negdje nestali, a institucije ostale prazne. Moguće je da je BiH jedina demokratska zemlja u svijetu u kojoj je reakcija političkih lidera na prosvjeda pokušaj bojkotiranja svojih građana. To nije način na koji se odgovorni lideri ponašaju u demokratskim društvima.

Pred BiH su ozbiljni izazovi koji zahtijevaju ozbiljno liderstvo i, možda ono što je najvažnije, učinkovite institucije. Kako bi odgovorili na ove izazove, čak i na najelementarnijem nivou, lideri moraju preuzeti odgovornost i zajedno učiniti institucije takvima.  Neki su rekli da su zabrinuti za osobnu sigurnost.  Mislim da se na te primjedbe reagiralo. Rukovoditelji u oblasti sigurnosti na državnom nivou zatražili su istragu prošlotjednih događaja i osobno su garantirali državnim predstavnicima sigurnost pri dolasku i odlasku s posla, bez ometanja. Aktualizirana su i pitanja koordinacije. Ova i druge vrste “zabrinutosti” ne bi trebalo koristiti kao izgovor za izbjegavanje angažmana u interesu građana.  Parlamentarci Bosne i Hercegovine i članovi Vijeća ministara primaju plaće koje su, uz beneficije, među najvećim u BiH.  Najmanje što treba da urade je doći na posao.

To duguju građanima koje zastupaju. Građani su ti koji će ispaštati zbog bojkota rada na veoma važnim zakonima u parlamentu koji već ima veliki broj prioritetnih pitanja. Građani su ti koji će za dva tjedna  vidjeti EU na svojoj granici i pitati se zašto njihovi politički lideri ne mogu postići dogovor oko osnovnih pitanja koji bi otvorio razgovore o članstvu u EU. Ako građani i dalje budu ignorirani, hoće li dati glas političkim strankama koje odbijaju raditi u njihovom interesu?

TN/Preneseno s bloga američkog veleposlanika u B i H