Draga Mare, kod nas ti je pravo zahladilo, ne može se više spavat bez čarapa. Neobično je nama i to što je jeseni i zimi hladno, a u proljeće i ljeti toplo. Mi ti volimo iznenađenja, pa i kada to nisu, ali samo kada su dobra. Pa ih i umjetno stvaramo…
Znam da ćeš odmah reći kako ti dugo ne pišem, a i kad pišem igram se meteorologa. Ne da mi se pisati, oči ne služe dobro, a i tako se često čujemo i vidimo preko ovih videa i skypova. Ja bih ti pisala i o ljubavi, ali ti o tomu ne voliš čitat, jer kao nije ljubav za babe. Čini ti se Mare, da vidiš kod nas u Staračkom, više udvaranja i ljubavi nego u kafićima, jer starcima se nigdje ne žuri, pa…
Znam ja kako je tebi i do mesa, voliš čuti da će biti pečenice i pršuta kad dođeš, ali tebi je i do politike, i to ove naše, jadne, nikakve, smiješne naprosto. Smiješne, jer narod, u svojoj nemoći, izmišlja lijepe kletve političarima: dabogda vam supruge našle ljubavnike, a vi pred ljubavnicama bili nemoćni; dabogda vam pukla proteza čim zagrizli pršut i janjetinu; dabogda vam izbušili gume na Audiju A 6 u mrkloj noći, u dubokoj šumi, vuci oko vas vijali, a medvjedi brundali; dabogda vam sinovi i kćeri, umjesto u školi, bili u Big brother kući; dabogda živjeli samo od plaće, plave kuverte sanjali; dabogda svoje džepove praznili, a proračun punili; dabogda, ma dabogda vam Bog pamet prosvijetlio kako bi shvatili da ste nesposobni i da ste krivi ljudi na pravim mjestima, zahvalili biračima i tiho na prstima odšetali u zaborav!
Vidiš Mare draga kako je naš narod postao kulturan, pače skrušen i kako ima blage kletve. Sjeti se samo onih groznih koje smo od naših starijih slušali u djetinjstvu i mladosti, te onih kletvi pretočenih u pjesmu, tipa: «Znat ćeš , dragi, što je moja kletva, kad te bude trgala Neretva» ili «Oj svekrvo, što si me kudila, zmija šarka oči ti popila» i meni najstrašnija:»Ako , dragi, imaš drugu dragu, oči tvoje visile o špagu». Je li da je strašno, i sada me jeza spopada. Zamisli da današnje preljubnike stigne takva kletva, ne bi špage…
Pohvali me što sam našla dobar recept za ova pisma: prvo malo i neobičnim ljubavima, pa o političarima, pa red narodnih običaja, pa aktualija, pa ću ti, evo na kraju, malo i ekologije, nešto me u zadnje vrijeme, kako mladež kaže”puca” ekologija. Vidim te kako se smiješ i misliš: ajde barem nešto!
Jutros se dignem na lijevu nogu ( a obje su mi lijeve, tako kažu moje nevjeste!) i vidim vozilo za odvoz smeđa već ode, a meni kanta puna smeća ostade iza kuće. Vičem na onoga komunalca što ne istrese i moje smeće, a on me hladno pogleda, zakoluta očima i zagalami: «Pa milostiva, ako sam smećar, nisam ni pas tragač, ni izviđač»!. Postiđena, slegnu glavu, priznah da je u pravu, ali me zaboli neobuzdan smijeh iz moje kuće. Nevjeste piju kavu! Dobra kakvu me je Bog dao, namjestim i ja osmjeh:»Jeste li se naspavale, drage moje, što niste prije doručkovale, pa onda pile kavu i pušile, ne valja kava i cigara na prazan želudac»!
Pohvali me kako sam dobra svekrva, a ostalo, što nije za pisanje, ispričat ću ti, dug je Život. Ne griješim, nego Život pišem velikim slovom, jer je on jedan i jedini, neponovljiv. Tebi neka bude dug i ugodan!
Želi ti tvoja Anđa
P.S. I pozdravi onoga svoga, iako nemaš koga, ali radi običaja i muške dice!
www.tomislavnews.com
