Prošle maškare, prošao karneval, a ništa, draga moja Mare, novoga nismo saznali niti vidjeli pravo lice političara.
Oni, iako je narod to tražio, ni na pokladni utorak, barem na jedan dan, nisu htjeli skinuti maske, zarasle im za obraz, njihov, pošteni, na koji se kunu. Zato običan puk jednom godišnje stavi masku, govori što mu padne na pamet, laže, traži novac, ne radi, živi od tuđih truda, ljubi tko mu se svidi…i tako, barem nakratko, osjeti kako je političarima turoban život.
E, nakon toga, evo danas je Čista srijeda, nastupila je korizma, vrijeme posta , odricanja od svakojakih užitaka, vrijeme molitve i milosrđa, vrijeme bez grijeha. Ali, tako je samo u teoriji, tako bi trebalo bit, ali nije! Kao i u svim drugim područjima kod nas se i tu praksa stubokom razlikuje od teorije. Sjećaš se ( eto, opet sam nostalgična) kako smo se mi u djetinjstvu, a bome i djevojaštvu, morali pridržavat one :“Pokladi, s guzicom se okladi, da joj nema mrsa do Uskrsa“. S dolaskom demokracije svi su se, kao, nečega odricali, novine su bile pune poznatih osoba koje se odriču pića, cigareta, psovki, varanja, laganja – a svi su lagali, varali, mrsili se… Više toga nema – ili se ničega ne odriču ili ne lažu?
Moram ti nešto ispričat, a kako bih sebe, i tebe također, raspoložila na ovoj kiši i sumornom vremenu. Prošle godine naš svećenik propovijedao o korizmenom odricanju i kazao da sve čega se vjernici odreknu u četrdeset korizmenih dana daju Karitasu kako bi podijelio sirotinji, jer kakva je žrtva u postu ako izmišljaš što ćeš jesti, ili ako uštediš novac, meso…, a ne podijeliš ga sirotinji. I doista, nakon Uskrsa, skladište Karitasa bilo je zatrpano mesom, cigaretama, rakijom, samo naš Ikiša doveo ženu. Objasnio je kako se u korizmi odrekao žene, pa, eto. Voditelj rekao da je žena dobrodošla jer treba sve to posložit i podijelit sirotinji, ali upitao Ikišu kako će on bez žene. „Ne brinite za me, samo vi nju zadržite, imam ja drugu, jedva čeka“!
Pitaš čega sam se ja odrekla? Da ti to gangom kažem i , znaš mene, slažem:” Ovih posnih korizmenih dana, ja se svoga odrekla dragana!”
Ima li što novoga u politici? Ima, ima, umalo ne zaboravih. Zadnji sam ti put pisala kako kod nas ženama ne daju ni prismrdit u politiku. Muškarci kao da su se toga postidjeli pa su izabrali tri četiri žene za zastupnice, više onako. Ma ja, u našoj bajnoj Federaciji i B i H. Sad ćeš ti opet pitati što je Federacija, je li to država, jesu li te funkcije važne ili su te žene samo ukras? Ma nemoj ti glavu razbijati tim pitanjima, to ti kod nas ne znaju ni oni koji samo za to primaju visoka primanja. Dvadeset godina oni traže odgovor na to pitanje i – ništa?! Dakle, to ti ne znaju ni oni pametniji od tebe, ma šalim se, od tebe je malo pametnijih : ja i još, možda, netko, haha.
Ti pametna jer si davno otišla iz ove naše sirotinje, dobro se udala, a ja pametna, jer se stalno šlepam uz tebe i ona moja dva tri što su davno odletjeli preko oceana. Ja vama informacije, malo priča i slika iz zavičaja, malo vam liječim dušu, vi meni dolare i dobro. Ma kakve tajne službe, kakvi vrhunski novinari, ja svoje informacije najbolje naplatim. Nemoj da onaj tvoj bogatun ovo pročita…A kako drugi, pitaš? Bolje od mene, oni odoše u tuđinu, dobrim putom, kako ustvrdi naš dragi vođa.
Nemoj da ti pišem o politici, osim iznimno, a sada se baš ne događa nešto senzacionalno, ako zanemarim nekakva hapšenja visokog političara. Ni to nije ništa novoga kod nas, uhite ih, privedu, malo pritvore, dok na druge ne potvore, i puste ih. Kod nas ti je unikatno što su onda zastupnici njegove stranke štrajkali (ma ne glađu, to rade oni što više i nemaju što jesti, a ima takvih kod nas!), nisu dolazili na sjednice, blokirali rad skupštine, vlade…Ali nitko to nije ni primijetio, tu blokadu, pa su, čini mi se, počeli dolaziti na sjednice. Moš mislit, oni koji svaki mjesec sebi povećavaju primanja (ma kakve plaće, plaće treba zaraditi), naknade, privilegije, oni nisu dolazili na sjednice, štrajkali???
A naš Mate, on ti je sada 70-godišnji umirovljenik s 40 godina radnog staža u našem kraju, ima mirovinu od 450 KM, i kažu to je jedna od većih mirovina!
Kolika je ta mirovina, ilustrirat ću ti jučerašnjom zgodom: umišala se jedna prava prosjakinja među mačkare (ima ih, ima i sada) nosi malo dijete u naručju, odvojila se od grupe i pošla prema Mati: „Bog ti pomogo, dobri čoviče, možeš li mi ikako pomoć, Bog ti dao zdravlje…!“
„Mogu ti samo pričuvati dite dok ti obletiš po gradu“, odgovori joj Mate, a nije da on ne bi pomogao, znaš ga.
Reknem da neću o politici, da neću kukat, pa opet…
Jer sam se u korizmi odrekla grijeha, ali čim pomislim na našu političku situacija, već griješim-mišlju, ali me ne navodi da griješim i riječju. Za grješna djela i propuste zaduženi su političari i zato ti više neću pisati ništa o politici, ubuduće samo o ljubavi, e tu smo obje jake!
Voli te tvoja Anđa
www.tomislavnews.com/ Iz rukopisa knjige: PISME I PISMA, Ljube Đikić
