HBŽ Vijesti

Pismo čitatelja: Ja sam samo „seljak u čizmama“

257Pregleda

Ja sam samo „seljak u čizmama“, koji je imao jedan jedini san: ostati na svojoj djedovini , živjeti i skrbiti za obitelj poštenim radom.

Danas smo svjedoci neke čudne politike spram poljoprivrede u livanjskom kraju.
Posebno prema stočarstvu koje kroz povijest egzistira kao primarna grana poljoprivrede na većini obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava .
Na udaru je mliječno govedarstvo, a znamo da bez mliječnog govedarstva nema ni proizvodnje mesa .
Očito da javnost i politička elita nije niti svjesna sloma jedine preostale privredne grane koja stvara dodanu vrijednost na području naše općine, a mljekarska industrija multiplicira u veću vrijednost kroz proizvodnju našeg poznatog brenda (Lvanjski sir)

Ja kao proizvođač mlijeka imam jaku potrebu da upozorim javnost, a i političke elite koji pogrešno upravljaju političkom ekonomijom da je na pomolu kolaps u mliječnom sektoru koji će po principu uzročno posljedičnih veza dovesti do još težeg socijalnog stanja u našoj općini .

Sukrivci za ovako teško stanje su nesposobni ljudi na pozicijama gdje se trebalo upravljati poljoprivrednom politikom. Ako uzmemo u obzir da su se, u svim europskim državama obiteljska poljoprivredna gospodarstva gledala kao glavni razvojni resurs kojem je država pomogla da razvije svoj potencijal ,zato danas u zemljama europske unije udio u cjelokupnoj poljoprivrednoj proizvodnji, obiteljska gospodarstva zauzimaju preko 80% dok je kod nas trend upravo suprotan , obiteljska gospodarstva se sustavno uništavaju .

Faktori koji utječu na slom :

-Ekonomski
-Demografski
-Tehnološko tehnički i pogrešna politika prema poljoprivredi .

Ekonomski, kroz ciljano smanjenje prihodovne strane kroz otkupnu cijenu mlijeka i ne isplatu poticajnih sredstava po stavkama za koja imaju zakonsko pravo ,znači dok je rashodovna strana rapidno rasla, prihodovna se svjesno umanjivala .Da bi se zadržali u proizvodnji poljoprivrednici su se morali dodatno zaduživati po nepovoljnim kreditnim linijama, što je dovelo do prezaduženja..

Demografski aspekt koji utječe na slom govedarstva a i poljoprivrede općenito, se očituje kroz sve masovniji odlazak mladih ljudi sa sela, pa čak i onih koji su se već bavili poljoprivredom i u proteklom razdoblju su uložili znatna sredstva u razvoj obiteljskog gospodarstva, sve to… napuštaju i odlaze.
Neslužbeni podatak je da je u proteklom periodu od nekih deset godina nestalo 1000 krava ,i taj trend se nastavlja .Jadna je ona država i sredina u kojoj je seljaku lakše odlučiti da napusti svoju djedovinu nego ostati i opstati na svojoj zemlji”
Tehnološko tehnički aspekt se očituje kroz zastarjelu tehnologiju u proizvodnji a znamo da je proizvodnja mlijeka standardizacijom i pravilnicima od strane EU postala stručno gledano najzahtjevnija grana poljoprivrede i zahtijeva primjenu novije tehnologije u spremanju hrane za mliječne krave .

Žalosna je činjenica da lokalne vlasti i država nisu prepoznale u obiteljskim gospodarstvima razvojni resurs i potentnim gospodarstvima omogućila da razvije svoj potencijal kroz državna jamstva ,povoljan pristup jeftinom kapitalu ,kroz povoljnu cijenu zakupa poljoprivrednih površina , itd… itd… Nego ta ista država se stavlja u službu feudalca, i zemlju kao glavni i osnovni resurs želi oduzeti od nas seljaka i dodijeliti je velikim privrednim subjektima ,a stvarni vlasnik zemlje smo mi građani e ne država ,ta ista država i korumpirani političari donose zakon o poljoprivrednom zemljištu koji je poguban za obiteljska gospodarstava .
Iskreno se nadam, da će ovaj moj tekst pročitati neka pametna i stručna glava iz oblasti poljoprivrede i javno potvrditi moju tezu o propasti i slomu govedarstva u livanjskom kraju . Mislim da će i tekst, tek tada dobiti na svojoj težini ,jer tko sam ja da se bavim stručnim pojmovima iz oblasti poljoprivrede ? To valjda treba ostaviti fakultetski obrazovanim ljudima? Takozvanim „stručnjacima“ koji su do sada krojili poljoprivrednu politiku .Iskreno, od „stručnjaka“ se ježim jer puno ih je Livno ,a mi sve jadniji i jadniji

Ja sam samo „seljak u čizmama“, koji je imao jedan jedini san: ostati na svojoj djedovini , živjeti i skrbiti za obitelj poštenim radom.

Jozo Kovač/relax/tn