Ovih dana u lipnju mjesecu,
naš je portal zatrpan pismima,
čitajući, hvalim ja tu djecu,
umiju brate baratat riječima.
A tema je život u tuđini,
svatko svoju sudbinu napisa,
ja ću malo o duvanjskoj stini,
gdje ostade „bogata“ kulisa.
Riječ bogata meni je satira,
istinu ću napisati sada,
svima nam je do životnog pira,
sunce granu, a plaća nikada.
Guraj, trpi, računi nas guše,
želja samo iškolovat djecu,
i kad grije i kad bura puše,
prizivamo od nebesa sreću.
U gradu nam strava i tišina,
Posušje nam oduzima novce,
eliti su VRLETI milina,
mi smo za njih ošišane ovce.
Svaki gazda ogradio svoje,
noću pusti i ljutoga kera,
sinovi im pare broje, troše,
istina je došla do mog pera.
Jasno nam je zašto ste otišli,
imat će te dostojanstvo svoje,
tuđina je ljubav koja grli,
pusti Duvno, euri se broje.
Svima vama želim puno sreće,
ne slušajte gazde uvijek isto,
imat će te mirovine veće,
makar bile eurića tristo.
Obraćam se stihom kojeg volim,
pismo mi je nepoznata strana,
sada idem Boga svoga molit,
da mi dušu zaliječi od rana.
Sunce prži, zeleni se polje,
jedina nam duvanjska je dika,
glavu gore, ne gledajte dolje,
poslušajte duvanjskog pjesnika.
Autor : Jozo Majić
www.tomislavnews.com /Foto: Jozo Majić, Mandino Selo-Tomislavgrad
