Evo dok čitam na našem i vašem portalu Pisma iz tuđine, poželjeh i ja napisati jedno. Rođena u Tomislavgradu, dijete roditelja koji rade na, kako se to kaže, državnom poslu, ja koja nikada nisam osjetila što znači čeznuti za nečim u životu, ali poželi u tu Njemačku …
I udadoh se i dovede mene moj čovjek u Njemačku i reče : „Ženo, samo izaberi granu i uberi eura koliko ti treba!“
Eto tako sam ja maštala o životu i radu u Njemačkoj, a vjerujem i većine Duvanjki i Duvnjaka koji nisu bili u toj zemlji. Jer cijeli život gledamo auta njemačkih tabla od BMW-a do mercedesa… I samo se misliš: o Bože, kako oni tamo lijepo žive, i ja bih… Nisam ja mislila da se moraš dignut u ujutro u šest, a doći kući večeri u šest! To nitko ne vidi, svi vide koliko oni što dođu iz inozemstva troši novaca u Duvnu!
PIŠE : Božena Bartulić/ www.tomislavnews.com
Hoću reći, kad pričamo i pišemo o životu u tuđini, neka to bude realno. Što može raditi cura od 20 godina u Duvnu ? Može bit konobarica ili radit u kladionici za 500 KM. Većina nas ima srednju školu, a maštamo raditi u uredu i pisati i dobivati plaću od 2000 KM i baš nas briga!
A ja nisam vidjela da se igdje ispije više kava nego u Duvnu , u tom istom Duvnu u kojem se samo kuka…
Zašto se toliko piše o teškom životu u Njemačkoj ? Svakom je teško bez njegove obitelji, prijatelja, mjesta i običaja gdje si odrastao, ali nemojmo se zavaravat , ljubav prema Duvnu meni neće dati kruha , moram ga zaraditi. Zašto bih ja pisala protiv života u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj…? Ja koja imam samo srednju školu, meni je Njemačka dala sve i što joj imam prigovarat! U toj istoj Njemačkoj moje dijete počima radit sa 16 godina, ima svoj novac , a ja sam u Tomislavgradu do 20-te pitala matere za kavu ( danas pitam supruga, haha ).
Zašto se bojite otići iz Duvna i vidjeti kako drugi svijet živi ? Zato što svi znate samo dobro pričat i kukat kako se nema od čega živjet. A ja još nisam upoznala osobu koja je došla u Njemačku da nije našla posao, ili da nije uspjela u životu! Njemačka je država u kojoj vam je svaka mogućnost dostupna, ako to želite , sva su vam vrata otvorena , svi snovi koje ste sanjali ovamo vam se mogu ostvarit! Doduše na teži način, uz više rada, truda i znoja, ali mogu! I to govorim ja sa svojih 20 godina , što ću reći kad naučim jezik, kad budem imala veće mogućnosti, javit ću vam se i tada. Ljubav prema rodnom mjestu, zavičaju, nitko i nikad neće moći platiti, alo zašto se zavaramo: u Duvnu se živi u osmom mjesecu, u kolovozu, kad dođu inozemci, tako se zovu oni što rade daleko od duvanjskog kraja, živi za Božić, Uskrs i još koji blagdan, a ostalih deset mjeseci se preživljava. Treba , konačno, shvatiti da je Duvno postalo za većinu turistički grad, koji posjete za blagdane i koji dan odmora!
Ja vam ovo pišem i to kao čistačica u Njemačkoj, ali više cijenjena od moga dida koji je bio vatrogasac 46 godina i ima mirovinu 300 KM , dok ću ja kao čistačica, ako Bog da pa poživim, imat mirovinu 1000 eura ( toliko imaju čistačice koje su odradile puni radni staž). Zar to nije žalosno kada su mirovine u Tomislavgradu, ali i u B i H u pitanju. Što može umirovljenik s 300 KM: platit režije i kruh i mlijeko samo jesti?! I da ja imam reći nešto protiv Njemačke ! Nije nama Njemačka kriva što smo naučili živjet od matere i ćaće, od didove njemačke mirovine, mnogi znaju o čemu pišem i što želim reći. Nitko nikoga u njemačku nije tjerao, da se razumijemo ! Svatko od nas je mogao kupiti po pet kravica i lijepo živjeti od toga. Ali, ali, ali…? To od nas Duvanjki i Duvnjaka voli biti seljak, baviti se poljoprivredom? Malo nas je olo sam ih ja malo upoznala! Više sam upoznala onih što samo kukaju: teško je, nema se od čega živjeti! Ponavljam : uvijek se može ako se hoće !
Zašto bi nekomu bilo loše u Njemačkoj , kada se doživi mirovina nitko neće pričat kako mu je bilo loše, znat će i osjetiti zašto je radio!
Ali vjerujete meni: svu čežnju i patnju zaboravim kad svakog petnaestog u mjesecu meni na račun dođe moja plaća! Ej, ali svakog 15-tog, tko mi se u Duvnu može pohvaliti s redovitom plaćom ? I ja ili bilo tko drugi ima nešto reći Njemcima , ljudi molim vas , nemojte lagati ovaj narod, spremajte se ljudi. Idite, pokrenite se, nema ništa od kukanja , malo vidite kako normalan svijet živi, kako normalan poslodavac cijeni svoga radnika ! Teško mi je bilo sto puta, ali znam da o povratku ne mogu ni pomisliti !
Zapravo, svi moji prijatelji su već u Njemačkoj , još mi fali moja kuma Nina i moja Anđa, ali znam da kroz par godina dolaze i one ! Svatko ima svoju priču i svoj križ! Nikome nije lako ni u Njemačkoj ni u Duvnu , Livnu…Mnogi samo vide koliko mi trošimo kad dođemo doli , pa ljudi u Švabe je svaki dan radni i isplaniran: nema kava , nema druženja, ovamo nemaš kada ni trošiti novac ! A najviše se čude koliko su skupi stanovi, svi bi oni doveli ženu i djecu, a stan bi plaćali 300 eura, a nitko ne pita koliko je Nijemac radio da bi mogao kupiti taj stan?
Čudan smo malo mi narod , mi sebi kako zamislimo u glavi mislimo da je to tako i nikako drukčije! Ljudi, okrenite se oko sebe i pogledajte realno na život , ništa ne pada sa neba ! A ljubav prema rodnom kraju ostavit ću za neke stare dane i njemačku mirovinu, kad budem glavna baba u Kongori, haha…
Evo, ovo je moja, ja mislim realna, slika gastarbajterskog života u Njemačkoj, a dopuštam da svatko ima svoju priču.
www.tomislavnews.com/ Foto: Kongora
NAPOMENA: Napisa Božena dobro: svatko ima svoju priču! Naš portal vam nudi prostor i jamči veliku čitanost, pa ako imate vremena napišite i vi svoju priču, svoje Pismo iz tuđine, rado ćemo ga objaviti!
Ali ćemo, isto tako, objavljivati i pisma iz domovine, iz zavičaja, u tuđinu, ako takva stignu na naše e-mail: info@tomislavnews.com ili nekim drugim putom! Pa pišite, čekamo!
Uredništvo Tomislavnews.com
