Evo i moje kratke priče-pisma iz tuđine koju želim objaviti i podijeliti s čitateljima Tomislavnews.com…
Ja sam, za razliku od mnogih, stigla u Njemačko mlada, s jedva napunjenih 18godina. Otišla bih i prije da sam imala kod koga, da sam mogla srediti papire. Radila sam i u Tomislavgradu, nisam nikad kukala, jer sam češće imala manje novca nego je trebalo mojoj obitelji i meni. Sada znam da je to bilo u neku ruku i dobro, jer se naučiš sam snalaziti u životu i ne ovisiš ni o komu!
PIŠE : Matea Antosović/www.tomislavnews.com
Dakle, kad je stigao poziv iz Njemačke: „Draga, imaš posao, spremaj stvari i dolazi“, nitko sretniji od mene! Sredim svu potrebnu papirologiju, sprtim kufere i „vozi miško“. Koliko sam suza prolila na kolodvoru sam Bog zna! Ostali su mi svih 18 godina doli. Pa dobro, i to sam preživjela. Evo me ovdje već dvije i pol godine , od toga sam dva puta išla na godišnji, a evo već godinu dana nisam išla kući. Je li mi teško? Pa jedva čekam vidjet mater, sestru i njezinu djecu ,koja me i ne znaju kako treba znati tetku. Naravno vidjeti i prijatelje, ekipu. Pa što sad! Treba sada kukat , ajme, jadna ja! Ma dajte, molim vas… Ja nisam ni mamina ni tatina maza, ni princeza, što je sigurno bolje, jer sam sama uspjela.
Kod nas se kaže: „Iz nejaka se trn oštri“! Bome moj je izoštren! Da je bajno, nije, da je gadno, nije ni to… Šuti i radi, dobro ti je tvoj rad plaćen, ako dobro radiš svi te vole i cijene i imaš osiguranu budućnost.
Svi koji se žale neće nikad ništa ni postići, treba zasukati rukave! Da nema života doli u rodnom kraju nije istina! Ima, jer da nema, kave se ne bi mogle svakodnevno ispijat. Ali, znam i ja da je lakše sjediti u Bubblesu, Intermezzu, Akademiji, Kuražu… piti kavicu i kukati kako je teško, kako se ne može ovako!? Je sinko, lakše je, ali treba se izboriti i piti kavu sa svojim markama ili eurima, svejedno, samo neka si ih ti zaradio! Ja sam sretna i zadovoljna, jer svojim radom mogu lijepo živjeti i svojoj obitelji pomoći!
www.tomislavnews.com
