Sve koji su ga prepoznali (ali i one koji nisu!), prizor BBC , ratne 1993.godine, ostavlja bez daha: preko mosta u Mostaru, uspravan i bez žurbe, pod kišom metaka i granata, spašavajući arhivsko blago, korača čovjek-profesor Stjepan Ivanković!
Malo tko od mlađih Duvnjaka je čuo ili osobno poznaje magistra Stjepana Ivankovića, rođenog u duvanjskom selu Tubolji, a živi i radi u Mostaru. Ali i mlađima i starijima, osobito onima koje zanima povijest duvanjskog kraja ili Hercegovine, ovaj čovjek bi trebao biti zanimljiv.
Maturanti duvanjskih srednjih škola , a koji su zadnjih 40-tak godina pisali maturske radnje iz povijesti, vjerojatno je imala čast osobno upoznati magistra Ivankovića ili pročitati njegove knjige, studije, znanstvene tekstove. On je, naime, 30-tak godina radio u arhivskoj službi Arhiva Hercegovine u Mostaru.
Jučer (petak, 8.ožujak) smo se susreli s njim u Mostaru, u Hotelu Ero, i bio bi grijeh ne popričati s uglednim profesorom , kako ga često oslovljavaju, jer je bio i profesor u Gimnaziji u Posušju, te u EMŠC u Mostaru.
Dakle, mi ne samo da smo malo popričali, nego smo dugo razgovarali (istina više slušali!) s ovim zanimljivim sugovornikom, pa ga, za ovu prigodu, samo kratko predstavljamo, a uskoro ćemo objaviti INTERVJU s njim.
Dakle, Stjepan Ivanković je rođen u Tubolji, 1939. godine. Osnovnu školu završio je u Kočerinu, gimnaziju u Bolu na otoku Braču i u Zagrebu. Povijest je diplomirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je završio i poslijediplomske studije iz informacijskih znanosti.
Objavio je preko 30 stručnih i znanstvenih radova iz povijesti, kulturne povijesti i arhivistike. U svom stručnom i znanstvenom radu posebnu pozornost usmjerio je na proučavanje kulturnih i društvenih zbivanja u Hercegovini. Na tu temu objavio je nekoliko zapaženih rasprava:“Društveni život Hrvata u Tomislavgradu od 1873. Do 1941. godine“, „Ante Jukić-veliki prosvjetni i kulturni pregalac“, „Sudski spor Stanislava Šimića i Ladislava Žumberka oko književne zaostavštine Antuna Branka Šimića“ i druge. Također je publicirao više rasprava i članaka iz povijesti drugog svjetskog rata, potom iz arhivistike, koautor je više knjiga monografija, uredio je i recenzirao je brojne knjige, surađivao u mnogim časopisima, novinama, radiju. Podugačak je spisak radova profesora Ivankovića, pa, iako je u mirovini, on još uvijek stvara, piše, objavljuje, uređuje, recenzira…
Ono što je zadivljujuće kod profesora Ivankovića jest pamćenje, memorija, ali i način na koji on priča, propovijeda, sjećajući se pojedinosti kako iz djetinjstva tako i iz mladosti, srednjih godina, pa i evo zrelih. Uživanje ga slušati kad priča o životu na selu, običajima, ljudima, događanjima… sredinom prošloga stoljeća. Možete ga slušati satima, a da vam ne bude dosadno, da ne pogledate na sat, pa kad vam se i žuri. Svojim pričanjem naprosto vas opčini, zarobi. I slušate ga, a onda sve to snimite i imate razgovor, svjedočenje sudionika brojnih i burnih događanja u duvanjskom kraju, Hercegovini, ali i šire. I sudionika, i istraživača i znanstvenika i pisca, i, uvjerili smo se u to, živu enciklopediju i hodajući arhiv!
Uskoro ćemo objaviti Intervju s profesorom Ivankovićem, a ovo smo ostavili za kraj: na HTV, godina je 1993. , ide BBC prilog o ratnom stanju u Mostaru, puca se sa svih strana, a preko mosta visok, uspravan čovjek, sam, a u rukama registri, papiri, arhivska građa…Sve koji su ga prepoznali (ali i one koji nisu!) scena ostavlja bez daha-to uspravan i bez žurbe, pod kišom metaka i granata, spašavajući arhivsko blago, korača magistar, profesor Stjepan Ivanković.
Tekst i slika: www.tomislavnews.com
