Tko god je u životu ljubio (a malo ih je da nisu!) sigurno je ostavljao i bio ostavljen, jer takav je život, a takav je i u romanu „Kletva“.
Unatoč tomu što je kao mlada djevojka ljubila svim srcem i bila ljubljena, Ana, junakinja rukopisa romana „Kletva“, koja donosi svoju ispovijest i nudi čitatelju svoj ljubavni život na dlanu, jesen života dočekala je kao „usidilica“, stara cura ili teta, uvjerena je kako ju je pratila nekakva kletva koju je u mladosti doznala od svoje stare tete.
„Kletva“ je kraći roman prvijenac livanjske pjesnikinje, po zvanju pravnice, Snježane Pervan, rođene Mamić. Iako prvi, ovaj roman nije tek književni pokušaj, nego promišljeno, zrelo pisanje gospođe Pervan. Zašto se ova književnica nije odlučila ranije objaviti ovaj rukopis i obradovati, počastiti čitatelje ljubavnih romana, nije nam znano.
Radnja romana smještena je u livanjski, rodni kraj književnice, s okruženjem u kojemu je i autorica živjela i živi. Junakinja romana Ana je mlada, vesela djevojka, odrasla u gradskoj obitelji gastarbajtera-oca koji je na radu u Njemačkoj, dok majka kod kuće odgaja Anu i dva joj brata Petra i Stipana. Iako u gradskoj sredini, Ana je odgojena patrijarhalno, pod strogim nadzorom majke i dvojice braće. Svoje prve ljubavi i svoju najveću ljubav doživljava kao gimnazijalka, što se čuva kao najveća tajna i dijeli samo s jednom prijateljicom.
Ana svoju ljubavnu ispovijed počinje odlaskom u Beč na slavlje povodom krizme sina svoga starijeg brata Petra i dok putuje strepi od susreta s Markom, svojom prvom i velikom ljubavi, koji je pred rat otišao raditi u inozemstvo. Odlazi uz obećanje kako će se vratiti do Božića, do kada će zaraditi nešto novca kako bi počeo novi život s Anom.
Ana odlazi studirati u Mostar, ali počinje rat, Marko se nije ni javio ni vratio, Ana odlazi u izbjeglištvo…
Dok je čekala Markov povratak Ana je završila fakultete i u potrazi je za poslom.No, prolaze dani, mjeseci, godine, a Marko se ne javlja? Ana ga vjerno čeka, zna da je u Beču i razmišlja što ako ga sretne, što cijelo njeno biće želi, ali…
I susreće ga na krizmi, jer on je kum njezinom bratiću Ivi. Doznaje da je Marko, njezina prva ljubav u braku, ima dvije kćerke i tu nastaje prvi ljubavni zaplet i prvo veliko Anino razočaranje.
Iznevjerena, razočarana, vraća se doma, s papirićem koji joj Marko uspijeva staviti u džep, a na kojemu je njegov telefonski broj.
„Osjećala sam strah. Sjetila sam se sna o prstenu koji sam ovdje, u ovoj istoj kući sanjala. Dobila sam ga i još brže izgubila. Hoće li se isto dogoditi i s kućom? Jesu li to nekakva upozorenja ili je u punoj snazi moja ionako bujna mašta? Strah mi se uvukao u srce. Samo da svane…Sutra će sve biti lakše.“
Mnogo je zapleta i neočekivanih obrata, rekli bismo ljubavnih drama, u romanu pisanom u prvom licu ( ih-formi), pa se čitateljima, posebice čitateljicama, lako uživjeti u ulogu Ane, veseliti se s njom, a posebno plakati, jer roman izaziva snažne emocije. „Svaka njegova riječ liječila je po jednu od rana koje su se proteklih godina nakupile u mojoj duši…“
Čita se u jednom dahu, jer kod Pervanove radnja teče glatko, rečenice su pitke, a osim ljubavne drame, u romanu su prekrasni opisi prirode i skrivenih kutaka dragoga kraja.
I kako se približavate kraju ljubavne ispovijesti, brižljivom slaganju kockica mozaika života jedne žene, strepite za njezinu sudbinu, želite da se ljubavna priča završi happy endom, slijedi, još jednom, neočekivani obrat.
Uostalom i sam život, svake osobe pojedinačno, pun je obrata, a ni najmaštovitiji pisac ne može izmaštati, napisati drame, zaplete, događaje, doživljaje… kakve to život sami zna.
Iako je roman od prve do zadnje rečenice isprepleten ljubavnim sudbinama, on je više od toga: priča o poraću s kraja dvadesetog stoljeća, priča o obiteljskim odnosima, o gastarbajterskom životu, razdvojenim obiteljima, priča o običajima koji teško izumiru, priča o prijateljstvu, povjerenju…
Rukopis romana „Kletva“ uistinu je vrijedilo objaviti, vrijedi pročitati, što zdušno preporučam, u nadi da je prvi u književnom stvaralaštvu Snježane Pervan i da drugi rukopis već čeka.
www.tomislavnews.com/Ljuba Đikić
