Nakon duge i teške bolesti u svome obiteljskome domu u Mandinu Selu jutros je preminuo Jozo Majić (1964.).
Posljednji ispraćaj pok. Joze bit će sutra 23. siječnja 2022. godine u 14 sati na groblju u Mandinu Selu.
Supruzi Franjki, kćerima Ružici i Ilijani, braći i sestrama, rodbini i prijateljima izražavamo iskrenu kršćansku sućut, objava je s mandina-sela.com
Počivao u miru Božjem!
Objava je s mandina-sela.com
Vijest o smrti Joze Majića, hrvatskog branitelja, prijatelja i suradnika našega portala, prijatelja svih ljudi, posebice Duvanjki i Duvnjaka, pjesnika Duvanjskog polja, duvanjskog Jesenjina, kako je volio da ga zovemo, iznenadila nas je i ožalostila. Znali smo da je bolestan, ali je stalno slao poruke da je dobro, da je uspio pobijediti tešku bolest…Nažalost, nije.
Njegovoj obitelji: supruzi Franjki, kćerima Ružici i Ilijani, braći i sestrama, susjedima, rodbini i prijateljima upućujemo iskrenu sućut, a dobrom i plemenitom čovjeku, pjesniku pokoj pjesničkoj duši. Svjetlost vječna neka mu vječno svijetli i neka sada u krilu Božjem pjeva nebeskim anđelima.
U spomen na dragoga nam prijatelja, suradnika i pjesnika Jozu Majića objavljujemo pjesme koje smo već objavljivali na našem portalu:
POETA
Život poete je svemoćan i miran.
Ništa mi nije od snova dano.
Jedino što imam misao i riječi
Vječno će iz mene kao potok teći.
Željeti nešto, a nemati ništa.
Kako dati sebe nekomu?
Kad stih nemam komu napisat.
Bez riječi, bez pera, samo uzdisat.
Oskudnost mene ubija noćas:
Ni pera nemam, ni lista praznog.
A gdje ću misli zalijepit svoje?
U bijeg se dati, u ruke tvoje.
Moj izraz lica ne govori ništa.
Nit’ glasa imam, ni sjede vlasi.
Prekrit ću nas sa tisuće riječi.
Poeta jesam i volim to reći.
Autor: Jozo Majić
PRED VRATIMA SVOJIM
Ustadoh jutros s jednom željo
da me Sunce zovne toplinom van.
Hladna me jutra ubiše maglom,
jesen je došla i tmuran je dan.
Komu da pišem i stihove stvaram?
Kad magla neće iz duše van.
Promrzli pjesnik reći će sebi
idi kroz maglu u jesenji dan.
Laganim korakom približih se domu,
kućnome pragu što gleda na van.
Pred vratima svojim ugledah Sunce
i poče me grijati moj željeni dan.
Autor: Jozo Majić
Prije 6 godina, Jozo je poslao iz Njemačke čestitku za rođendan našemu portalu koju smo odmah objavili i srdačno zahvalili. Pjesnikova ljubav prema zavičaju, prema Duvanjskom polju bila je bezgranična, a nostalgija za rodnim krajem izbijala je iz svake njegove riječi u porukama i pjesmama.
VELIK BUDI TN
U noći, u danu baš kao sjena,
rasti i budi dio našeg puta.
VELIK BUDI i danas i sutra.
Da nam uvijek suncem obasjavaš jutra.
Dio si nas i naše doline,
zvjezdano nebo k’o kamenje rasuto.
VELIK BUDI u sjaju mjesečine,
čistoći slike i riječima otisnuto.
Kolijevka te grije rasteš s nama,
mati je ljubav, a otac dobrota.
VELIK BUDI kao Vran planina
ponosan na sebe, ne daj se grijesima.
Nemoj biti malen k’o zeleni plod,
osluškuj mudro u lijepim mislima.
VELIK BUDI svom narodu zov
i polje riječi, za Tomislav svoj.
Autor: Jozo Majić
Jozo Majić objavio je 2014. godine zbirku pjesama ” Zabranjena šutnja”.
www.tomislavnews.com