Ove godine, a posebice ovoga vrućeg i sparnog ljeta duvanjskog, malo je vjenčanja, svadbi, a svi znate zašto. Koronavirus mnogima odgodila svatove, a oni koji nisu mogli čekati, nisu htjeli odgađati vjenčanje, pomirili su se kako će imati manje uzvanika na svadbi, a neki će doći i s maskama.Zato je ova priča gastarbajtera Jozana iz nekih za svadbe ljepših dana, iako su i tada mnogi imali maske, ali ne ove medicinske, nego one koje su “prodavale” i na kojima su zarađivale žene što šminkaju- “šminkerice”.
“Već sam se vratio u Njemačku iz zavičaja gdje sam proveo zadnji vikend. A nisam mislio dolazit, ali žena navalila moramo kumovom Mariju u svatove, bio je i kum nama, ne meš od sramote, znaš da će reći kako smo cicije. Što se mene tiče lakše bi ja podnio i tu sramotu nego vozio deset sati, pa sutra u svatove, pa jedan dao ko đoja odmarao, pa opet vozit deset sati i sutra na bauštelu, na gips. Ali ajde ti to objasni onoj mojoj, pa bolje i popustit nego se s đavlom svađat. A još ona kupila i svečanu haljinu, pa da joj ne propane.
A svatovi u našem kraju, što vam imam pričat, svi na isti kalup, znaš sve napamet, uvijek isti film, samo drugi glumci u glavnim ulogama, mladenka i mladoženja. A u zadnje vrijeme i oni su nekako svi isti, pogotovo mlade, a ona moja kaže to je zato što se sve šminkaju kod iste šminkerice, sve prave frizure kod iste frizerke, sve imaju bajne vjenčanice. I stvarno sve mladenke ko barbike: visoke, vitke, grudi baš ono taman velike, lice možeš pisat po njemu, duge trepavice, sve imaju duge kose ili pletenice…
Događalo mi se da u svadbi ne prepoznam one koje znam, ni kućnu čeljad ako ih sređene prije svatova nisam vidio, a one koje nisam znao, nema veze što ih nisam prepoznao, važno je da su svi lijepi. Dugo mi je trebalo da skontam kako mladenki, ali i još nekim ženama na svadbama, preko noći naraste kosa, kako pred svadbu odjednom smršave , narastu, ma sve brate lijepe mladenke, lijepe žene, takvih ni blizu nije bilo kad sam se ja ženio. I sve bude u redu kada smo u svatovim sa ženske strane, jer mladenku znam otprije i znam da je dobro srede dok se uda, a kasnije me baš briga, ima se tko o njoj brinuti i u nju zagledati kad skine svadbenu šminku i vjenčanicu.
Kad sve to znam pitate što mi je onda diglo tlak?
Pa bili Mariju kumovom u svatovim, mladenka iz drugog mjesta, ali zgodna, lijepa, dva je se oka ne mogu nagledat, što se kaže. I svi za stolom u Salonu „Lovre“ se složismo kako je Marijo pravi srećković, jer on nije nešto, a ona, visoka, skoro ko i on, bujna je kosa prekrila, vitka, ima je i naprijed i otpozadi, ne previše, taman za ruku, crnih očiju ( ovo samo pretpostavljam jer je teško reći kakve su joj boje oči jer se ne vide ispod dugih trepavica, ali nije važno), jednom riječju, zanosna ! Kao u onim američkim sapunicama, a kad god mogu gledam ih, baš zbog zgodnih žena.
Ova svadba mi je bila neobična, a svidjela mi se jer nije bilo kamera, snimanja, kažu da to više nije moderno. A to mi se u svatovima nije sviđalo i neka izlazi iz mode, pa nisi se mogao opustiti, ni jesti ni piti ko čovjek, uvijek misliš kakav ćeš biti na filmu nakon svadbe: pijan, kesiš se bez veze, piljiš u grudi tuđe žene, plešeš, a veze s plesom nemaš, ispadneš smiješan i drugima i sebi, a da ne kažem kako bi ona moja uvijek kljucala u me, pazi snima se! Ovako, fotograf uslika samo dvadesetak fotografija bitnih mladencima, i sve to prije večere, pa kad se počne jesti možeš se ko čovjek raskomotiti…
Opet ja nikako reći što mi je diglo tlak?
Mladenka, tko drugi. Dan nakon svadbe dođemo se pred večer pozdraviti s kumovima, nismo htjeli odmah jutri jer se spava do podne i tako banemo kod kuma, a opet puna kuća ljudi, mladih, starih, pospanim mamurnih. Pogledam dva tri puta, vidim Marija, ne vidim mladenku, pa neku curu u trenirci i patikama koja je stajala kod sudopera, upitah: „ A di je mladenka, što ti sude pereš, tko zna, možda još spava?! A Marijo, di ti je gospođa…?“ i gledam u mladoženju, a on se posmijava. I drugi me malo čudno gledaju, a ta za sudoperom i dalje pere…
„Pa kume, eto je kod tebe, pere suđe, što bi drugo mlada radila, a davno je se digla, vridna neva, bit će čestita…“, javi se Marijava mater, novopečena svekrva. Okrenu se i ona što je prala suđe, pogleda ja u nju, ona u mene, oboje se nekako zacrvenišmo. Meni skoči tlak? Eto zašto, zato što na toj što pere suđe ništa od one sinoćnje? Kratka, oću reči niska, debeljuškasta, kratke masne kose…da ne nabrajam, ukratko: nemaš što vidit, e moj kume Marijo, u što si gledo?!
Pa normalnom čovjeku mora skoči tlak”?!
www. Tomislavnews.com / Jozan/ Foto: Ilustracija
