Krumpiruša, sirnica, zeljanica, sterana, kljukuša, tikvenjača…samo su neke od brojnih vrsta pite, a samo je jedan pitac-burek!
Prošlog tjedan mnogi mediji su objavili vijest kako je načelnik Šipova ( B i H) u središtu grada podigao spomenik piti i to tako da je u spomenik ugrađena česma s bistrom i pitkom vodom, a na vrhu spomenika je okrugla tepsija u kojoj je pita-savijača.
Naslov teksta je u smislu kako se cijela regija smije načelniku. Ne znam zašto bi mu se smijala, osim što pomisao na ovo tradicionalno jelo u B i H (više u Bosni, manje u Hercegovini) malo komu neće izazvati osmijeh.
Nisam još upoznala nekoga tko ne bi volio jesti pitu, neki sve vrste, neki vole samo jedne, ali vole ih!
Pita je nekada (negdje možda i danas!) bila jelo siromašnih, jer za njezino pripravljanje nije trebalo mnogo namirnica i to, uglavnom, jeftinih koje su najčešće bile pri ruci. I pita je najčešće bila glavno jelo.
Najjednostavnija i pita koja najmanje košta je krumpiruša: najviše pola kg brašna i kilogram krumpira, malo masti ili ulja, soli, vode i to je to-pita za prste polizat. Krumpiruša može biti od kuhanih ili od sirovih krumpira, a danas se često uz kuhani krumpir , ali i uz sirovi, umiješa i sir, pa je to neka mješavina krumpiruša-sirnica.
Naravno da se danas u krumpirušu mogu dodati i dodaju i kapula i biber, a nakon što se ispeče polije se kiselim mlijekom, ili se uz pitu pije kiselo mlijeko.
Vrsta pite zavisi od toga što je nadjev-fil-tirit, odnosno čime se napuni jufka, pa imamo sirnicu (sir i jaja), zeljanicu (blitva ili špinat) , tikvenjaču, pitu od luka, grušpitu…Danas se, jer mogućnosti to dopuštaju, u pite stavlja i kajmak, pavlaka, jaja…
Razlikujemo pite sterane i savijače: sterane su one kada se jufka ne savija, nego se položi u tepsiju ili pleh i na nju se stavlja nadjev-tirit, a potom se stavlja druga jufka…
„Sve su pite pitice, a burek je pitac“, postoji jedna narodna koja burek stavlja na tron svih pita, dakle, pita broj jedan, ali ne za svakoga. Burek je pita u kojoj je nadjev meso, sjeckano ili mljeveno, a sve vrste dolaze u obzir, s tim da govedinu i junetinu treba malo propirjati. Nekada je nadjev meso i krumpiri izmiješani, pa je to šarena pita. Ukoliko se burek zalije kiselim mlijekom ili pavlakom, tada je buredžik, posebna poslastica.
Postoje i takozvane lijene pite, to su one kojima ne trebaju jufke, pa ih je teško i zvati pitama, imaju zato i posebna imena: šodernjača-titkuš-poležak-ajkara, to je najjednostavnije jelo iz tepsije. Isjecka se ili izrenda krumpir, posoli, doda se malo brašna, izmiješa i izlije na podmašćenu tepsiju ili pleh i peče, a najbolja je ispod sača-peke.
FOTO GALERIJA – neke od duvanjskih pita s FB Domaći kolači Ljubas
Doduše, danas se i ovo jednostavno jelo spravlja i sa sirom, jajima, zeljem…
Uzlivača-razlivača-zljevača pravi se od mješavine brašna, jaja i vode, malo kvasca i treba čekati jedan sat da se ukvasa, pa se izlije u tepsiju ili pleh i peče. Danas je pita često desert, dakle jede se nakon glavnog jela, a u Bosni je gotovo svakodnevno jelo koje se „priklipi“ svim jelima, pa za ručak je : grah i pita, čorba i pita, pečeno meso i pita, kiseli kupus i pita, dakle, pita je obvezna, a ostalo što stigne.
Pita je i danas omiljeno jelo, obožavaju ga i djeca i odrasli, i žene i muškarci, jede se u svim prigodama, na svim veseljima, uz to što se često jede i u obiteljima.
Mnogo je šala vezanih za pite, za domaćice-pitarice, ali o tomu nekom drugom prigodom.
Možda bi trebalo za svaku od ovih pita napisati recept, ali stariji već znaju, a mlađi to mogu naći na internetu.
I vezano za ovaj spomenik piti u Šipovu: mislimo da je načelnik napravio odličnu, originalnu turističku promidžbu svom gradu, i to lijepu, šaljivu, da se narod nasmije, a tko poslije ovoga spomenika nije poželio pojesti „janjsku“ pitu i sigurni smo da će mnogi prolaznici kroz ovaj gradić zastati pred spomenikom, pitati što je pita, kakva je „janjska“ pita i željeti ju probati. A mnogi će u Šipovu otići samo zbog pite! Nakon pite sigurno će nešto i popiti, pa otići razgledati prirodne ljepote ovoga kraja, a ima ih!
Mogli smo još napisati nekoliko redaka o tomu kako je pita postala omiljeno jelo-delicija u mnogim europskim zemljama, a odnedavno i preko oceana, o čemu se može čitati po medijima, a mi smo o tome čuli iz prve ruke, što ćemo jednom i objaviti, pa se vi i dalje smijite piti, ili na pitu, ili spomeniku piti, jer je pita mnoge gladne nahranila-na životu ostavila!
Valjala bi i danas jedna pita ispod sača-peke, pa idem!
www.tomislavnews.com
