Predstavljajući se mojim imenom, zvala je novinara Ferdu i zavodila ga, za što sam saznala sasvim slučajno. Kad sam sve otkrila, ludo sam se zaljubila u Ferdu i izgubila kontrolu
Bio je to uobičajeni razgovor uz kavu s prijateljicama, s tim što se tog popodneva nama pridružila i poznanica, novinarka, koju rijetko viđamo. I tema razgovora bila je malo drukčija, počele smo tračati o poznatim osobama, glumcima, pjevačima, novinarima, tv voditeljima.
-Meni se baš ni jedan voditelj ne sviđa, možda Tarik, ali i on mi je postao dosadan- ne znam zašto sam baš ja počela temu o voditeljima, jer inače ne gledam redovito televiziju. Radim kao medicinska sestra u velikoj bolnici, imam supruga i troje male djece, pa , naprosto, nemam vremena. Jedino noći kad sam dežurna, a nemam puno posla, volim pročitati časopise namijenjene ženama ili dobru knjigu.
-Kako to se tebi ne sviđaju voditelji. Ja imam suprotne informacije, a one kažu da danima, i noćima, telefonski pozivaš baš jednog voditelja, ne daš mu mira. Ne ljuti se, Keti, ali on me davno zamolio da ti kažem da ga ne zoveš, posebice ne doma, jer mu je supruga već posumnjala. Rekla sam mu da mi to ne sliči na tebe, ali kada mi je počeo govoriti o tebi, shvatila sam da ne laže, da sve o tebi zna. Osjećala sam se odgovornom jer sam te upravo ja s njim upoznala, a ti mi nikad poslije nisi rekla da ti se sviđa, štoviše, da si ludo zaljubljena u njega. Tako barem on tumači tvoje telefonske pozive. Bilo mi je neugodno ranije ti to reći, a možda ti nikada ne bih ni rekla niti se miješala u tvoj život, da sada nisi potegla temu o voditeljima- slušala sam , otvorenih usta, novinarku Ljiljanu. Prijateljice su me radoznalo gledale, a ja sam ostala bez riječi, na trenutak.
-Ljiljo, ne zezaj se na moj račun, što ti to treba. Samo sam jednom u živo vidjela i čula tog tvog prijatelja voditelja, Ferdu, jel se tako zove. Nikada poslije. Ma kakvi pozivi, pa ja i ne znam gdje točno radi niti me to zanima. Čak i da mi se sviđa, a nije, ne bi mi palo napamet zvati ga. Pa ja volim svoga supruga, imam krasan brak i djecu, što bi mi to trebalo. Znaš da je moj Rajko ljubomoran, što misliš da si ovako nešto pred njim rekla. Ljiljo , ne šali se na takav način, a tom svom voditelju reci da ne izmišlja – smrtno ozbiljno rekla sam Ljilji, a u njezinim očima i po reakcijama prijateljica vidjela sam da mi ne vjeruju.
-Nisi ti loše ni odabrala, meni se baš sviđa! Kako se ja nisam sjetila zvati ga, a i ja sam ga upoznala, ma pravi je frajer. Ljiljo, nabaci i meni jednog-uz smijeh je dobacila jedna od prisutnih, a druge su počele komentirati Ferdu.
-Ljiljo, odmah mi daj njegov broj, na poslu ili doma, svejedno mi je, ako ti je on to uistinu rekao, nešto s njim nije u redu, on je za liječenje- drsko sam rekla Ljilji i vidjela da se ne osjeća ugodno. Izvlačila se na to da ne zna broj, da će ona vidjeti s njim, da sam je povukla za jezik, da, da…
U meni je kuhalo, a prijateljice su se i dalje šalile na moj račun i otišle predaleko. Uzela sam imenik, našla mu kućni broj i nazvala. Javio se ženski glas.
-Ferdo je na poslu, ako Vam je hitno, evo vam broj- bila je ljubazna gospođa, iako se ja, ne znam zašto, nisam predstavila.
-Gospodine Ferdo, ja sam Keti i prvi put Vas zovem, iako Vi pričate neku drugu priču. Imam supruga i djecu i takve mi priče ne trebaju- rekla sam odrješito , nakon što sam dugo čekala da se javi.
-Gospođo, ja nemam vremena razgovarati, pustite me, napokon, na miru. I ja imam obitelj, dosadni ste.
-Molim Vas, saslušajte me, ili se nađimo na kavi. Bit ću s Ljiljom koja mi je ispričala čudno priču-bila sam uporna.
-Znam vašu priču, i Vaše probleme, molim , ne zovite više. A i Ljilju sam zamolio da Vam to kaže, a Vi uporno zovete?! Niste normalni i noćas mi niste dali mira, malo Vam je što me uznemiravate danju, pa i noću. Ako ne prestanete, prijavit ću policiji. Predugo to traje, a doista bih najradije popričao s Vama uz kavu. Čudi me da me sada zovete da se sretnemo, a danima to izbjegavate. Evo, rado ću , nakon posla, popričati s Vama, ali ipak potražite stručnu pomoć. Glas Vam je čudan, a danas i priča. Čekajte me s Ljiljom večeras u mom kafiću, zna Ljilja gdje je- pristao je, činilo mi se, s olakšanjem, Ferdo.
Prijateljice, uključujući i Ljilju , pažljivo su slušale moj razgovor. Sve su htjele ići na sastanak s Ferdom, nudile se kao zamjena, ali ja sam zamolila samo Ljilju da ide sa mnom, uz obećanje da ću ostalima ispričati što se događalo.
-Kako sam ga prošle noći mogla zvati kada sam bila doma, s Rajkom i djecom. Ljiljo, ja ne znam što se događa, nešto mi nije jasno, je li Ferdo zdrav, umišlja li , ili…- pokušala sam, idući na sastanak s Ferdom, razbistriti misli.
-Keti, smiri se, saberi, sada s njim sve raspravi. A i meni je drago, jer sam vidjela kako ti se činilo da ja izmišljam- tiho mi je govorila Ljilja, ali u meni je sve kiptjelo, od bijesa, od ljutnje, od, ni sama ne znam čega, osjećala sam se užasno, ni kriva ni dužna.
Sjedio je sam za stolom. Poznala sam ga, naravno. Lagano se pridigao, pozdravio nas, vidjelo se kako je i njemu neugodno, naručio nam piće, a potom me upitno pogledao.
-Gospodine Ferdo, dobro Ferdo, možemo i na ti, ali ja sam te, zaista, jutros prvi put nazvala. Kad mi je Ljilja rekla da te progonim telefonskim pozivima, mislila sam da se šali, da izmišlja, da laže, jer mi to nikada ne bi palo na pamet. Od kada te, kao, ja zovem, koliko to traje, netko mi očito podmeće?
-Pa više od godinu dana, od kada smo se upoznali, mislim da je bila još jedna gospođa s tobom i Ljiljom, sjećaš se Ljiljo, na onoj izložbi. Od tada me , uvijek ti zoveš, i nije da mi se nisi svidjela, upamtio sam te, priznajem da volim žene, da mi vjernost i nije jača strana, ali si uporno izbjegavala susret, a telefonskim razgovorima dovodila me do ludila, u početku. Poslije su mi ti razgovori postali dosadni, odvratni, nisam se javljao na poslu, ali si me počela zvati doma. Pred suprugom sam lagao da si mi tajnica, svakako sam se snalazio… Međutim, moja žena nije luda, jer kada bi se ona javila, čula bi muk i spuštanje slušalice. Naravno da je posumnjala. To sam ti, ako sam tebi, već sve rekao telefonom. I noćas sam te zamolio ili da se nađemo ili da me više ne zoveš. Ti uporno ponavljaš da si opsjednuta sa mnom, da si… ma ne želim sada prepričavati sve naše razgovore. Ali, evo, sada reci što želiš, Ljilja može i otići…-sve više me je zbunjivala Ferdina priča.
-Ljilja mi ne smeta, a djecom se kunem da te nikada nisam nazvala, nikada do danas!-
-Od kuda bih ja znao sve o tebi, hoćeš li da ti ispričam cijeli tvoj život, da ti kažem kuda si se kretala , gdje si bila na ljetovanju, a prije dva dana vratila si se iz Beča. Tko mi je to mogao reći, tko zna kuda se ti krećeš i što radiš, dakle, to si mi mogla reći samo ti ili netko tko te prati, a ja to nisam. Možda tvoj suprug može imitirati tvoj glas, ali tada bi ti znala kad me zove noću. Priznaj Keti, zvala si, ali nemoj više. Ako ti se sviđam, a ti meni jesi, možemo se nalaziti, je li tako, Ljiljo?- dok je govorio Ferdo me gledao zavodnički, a ja sam bila zabrinuta, kako Ferdo sve zna o meni, o mojim problemima na poslu, o atmosferi u mom domu, zna kuda idem…Jesam li podvojena ličnost? Nešto sam o tomu znala, ali ne dovoljno. Moj Rajko je previše bio zaposlen i odgovoran da bi izvodio nekakve lakrdije telefonom.
Ljilja, nije mi bila ni bliska ni najbolja prijateljica, više poznanica, rijetko sam je viđala, a nikada joj se nisam povjeravala. A Ferdo je znao moje najintimnije stvari, znao što me muči, što veseli, što kupujem, što kuham ručku…Kako?
-Pitao sam se kako možeš plaćati tolike telefonske račune, ili kako bolnička uprava ne provjerava pozive. Ponekad sam se pitao što ako ti s telefona u bolnici razgovaraš dugo i često, a recimo, netko hitno treba bolnicu? Sada vidim da imaš i mobitel, zašto me nikada nisi zvala mobitelom, na moj mobitel, a ne sumnjam da si mogla doći do broja. Postoji neki red u tom zvanju. Uvijek si molila da ja tebe ne zovem, a želio sam provjeriti s kojih brojeva zoveš. Moram ti reći da sam jednom, želeći prekinuti tvoje pozive, nazvao broj tvoga doma, javio ti se, vjerojatno, suprug, i nisam imao hrabrosti, nisam želio i njega uplitati u priču. Istina je da sam te želio sresti, ali telefonski pozivi su mi postali mora. Pa i ja sam, u početku, tebi svašta napričao, povjeravao ti se…
-Ferdo, molim te, dosta je te priče, nisam te zvala, nisam ti ništa pričala, ništa mi o sebi do danas nisi rekao, ovo je sve za mene novo, ali toliko zapetljano- nisam znala što više reći, a Ljilja nas je samo promatrala, nije se uplitala u naš razgovor, dok nije osjetila da je meni ponestalo snage za objašnjavanje.
-Keti, Ferdo, ja nisam inspektor Megre, ali znam sabrati dva i dva! Iz svega što sam čula, zaključila sam da se netko lažno predstavljao zovući Ferdu, neka žena je zvala u tvoje ime. Razmisli, Keti, tko bi to mogao biti? Netko tebi blizak, neka prijateljica, kolegica, ali očito neka zavidnica, neka koja ne podnosi tvoju sreću. Razmisli , komu se povjeravaš. Ako doista veze nemaš s pozivima, lako ćeš otkriti tko ti želi zlo, a u tvoj je blizini. Ovo mi je doista kao nekakav krimić, sreća pa nema mrtvih, a nema ni ranjenih, čini se?!- govorila je Ljilja, kao pravi policijski istražitelj.
Obećala sam i njima i sebi da ću razmisliti, da ću nešto poduzeti, ali mi toga trenutka ništa i nitko nije padao na pamet. Vratila sam se doma neraspoložena, zabrinuta, i na uporna Rajkova zapitivanja nisam mu ništa rekla. Može li moj suprug na taj način se poigrati sa mnom? Je li on nekoj prijateljici, radnoj kolegici, predložio igru s telefonom, e da bi me provjeravao? Sumnjam. Pa ipak, samo je on znao sve o meni. Moja šefica, glavna sestra na odjelu? Njoj sam, također, puno toga povjeravala. Sumnjam da je imala bilo kakvog razloga, bila je sretno udata. Neka od radnih kolegica? Ana, ne! Karolina, ma kakvi! Davorka, Davorka, e ona bi to mogla biti. Ali, ne, pa prijateljice smo od malena, školske kolegice, a sada i radne. Da, njoj sam se povjeravala! Ona nije udata, ali ima stalnog dečka, zašto bi ona bila zavidna?
Cijelu noć nisam spavala razmišljajući tko bi se predstavljao mojim imenom i zvao Ferdu.
Ujutro sam iscrpljena stigla na posao. Sve je bilo uobičajeno, osim što me Ferdo odmah nazvao i molio da mu kažem jesam li ga noćas zvala. Nisam, ni slučajno, cijelu noć sam provela u krevetu i priznala mu da nisam spavala, ali ga nisam ni zvala.
-Znaš, noćas me opet zvala ista osoba, ali sada sam i ja siguran da to nisi bila ti. Glas je, ipak, drugi, ali i rječnik. Mogao sam uspoređivati, a evo i sada zaključujem da je to druga osoba.
Rekla je da dežura u bolnici i počela s uobičajenom pričom. Kada sam rekao da to više nema smisla, da smo se danas dogovorili uz kavu, naglo je rekla da mora ići i prekinula vezu. Provjeri koja je od tvojih prijateljica noćas bila dežurna ili koja je mogla zvati u jedan sat iza ponoći. Provjeri, pa javi, ako ti treba moja pomoć da uhvatimo tvoju dvojnicu, računaj na mene. Pa i meni je ovo postalo zanimljivo, nećemo odustati dok je ne nađemo, a tada… neka joj Bog pomogne- raspričao se Ferdo, a ja sam postala neurozna.
Ma koliko bila pažljiva i pratila sve svoje prijateljice i poznanice, ni jedna mi se nije činila sumnjivom. A da ih otvoreno pitam, nisam našla načina. Najgore je bilo što su prolazili dani, a Ferdo mi je redovito javljao da se “dvojnica” više ne javlja. Možda je nešto naslutila, možda je shvatila da sam se susrela s Ferdom, uplašila se. A ja o sastanku s Ferdom nisam nikomu pričala, a i kako bih. Dani su prolazili, deset, dvadeset dana, ništa. A onda…
-Keti, jučer si me opet zvala i priopćila da si bila bolesna , da me nisi mogla zvati, te da sutra ideš na odmor u Dalmaciju- kazao mi je Ferdo nazvavši me, po običaju , na posao. Još me upitao, a to sam i sama odmah pomislila, ako doista idem na odmor tko to još zna. Suprug, šefica i Davorka. Davorka ! Na Davorku sam sve više sumnjala , ali bila je tako dobra prijateljica, kolegica, zašto bi mi to činila. Dok sam tako razmišljala, ušla je šefica i upitala me gdje mislim provesti tjedan odmora?
-Rekla sam ti, u Dalmaciji, kod svojih-povikala sam, a šefica me čudno pogledala.
-Keti, rekla si da se ideš odmoriti, ja doista vidim da ti odmor treba, u posljednje vrijeme si umorna, možda si i bolesna, ali nisi mi rekla gdje ideš, inače te ne bih pitala, a iskreno rečeno i ne zanima me, tek toliko…- ne baš ugodnim tonom odvratila je šefica.
Dakle, ona nije znala! To mi ipak radi Davorka, ali kako to dokazati. Uhvatiti je na djelu?
Sa Ferdom sam dogovorila da ću ga zvati i otputovala s djecom u Zadar kod roditelja. Nakon tri dana prvi sam put nazvala Ferdu, a on mi je odgovorio kako sam ga zvala i jučer i on je tražio broj telefona na koji me može nazvati, ali , kao ja sam spustila slušalicu.
Kada mi je Ferdo sutradan rekao kako je “dvojnica” rekla da je tu noć dežurna i da očekuje njezin poziv, Ferdo je prvo kazao kako će isključiti telefon i da ga ne budi po noći, a onda je, valjda mu sinulo, uz smiješak poručio kako mu te noći neće bit supruge kod kuće i da ga može zvat do mile volje. Skovali smo plan. Nazvala sam Davorku, rekla kako mi je lijepo u Zadru, da ću možda i produljiti odmor i pitala je, uobičajeno, što ima na poslu. Rekla je da se samo odmaram, da ne mislim na posao, da ona mora i sljedeće noći dežurati. Dakle?
Na brzinu sam se spremila, djecu ostavila kod roditelja, ništa nisam javljala ni Rajku, i vratila se u naš grad. Neopazice sam ušla u bolnicu, skrila se u garderobi koja je odmah bila do sobe dežurne sestre i čekala. Čula sam Davorkin glas, njezin zarazni smijeh orio je hodnikom. Liječnik je u svojoj sobi zaspao, a tada sam čula okretanje brojeva telefona. Na prstima sam izišla iz garderobe, s cipelama u rukama, i stala pokraj otvorenih vrata dežurne sobe. Je, sa slušalicom na uhu, Davorka je šaputala riječi, koje nisam dobro čula, ali i to što sam čula, njezino ,gotovo bih rekla, dahtanje u slušalicu, bilo je dovoljno da joj priđem s leđa i zatvorim oči. Slušalica joj je ispala iz ruke, a kada sam skinula ruke s njezinih očiju, ostala je ukočena pogleda. Problijedjela je! Uzela sam slušalicu i čula Ferdin glas.
-Ferdo, ja sam, Keti. Da ,bila je to moja draga prijateljica Davorka. Konačno sam uspjela otkriti svoju “dvojnicu”. Voljela bih da možeš sada doći i vidjeti je. Bijednica, pokvarena drolja…-još sam nešto vikala, a Davorka je pokušavala istrgnuti se iz mog “zagrljaja”. Smrklo mi se pred očima. Počela sam je udarati cipelama, vući za kosu, galamiti. Derala se, a tada je stigao liječnik. Naprosto ju je iščupao iz mojih ruku, a mene gurnuo na krevet.
-Glupače, što vam je, hoću li zvati policiju! -vikao je doktor.
-Zovite, molim Vas, zovite, odmah, hitno…-vikala sam i ja.
-Doktore, nemojte, molim Vas- sklopljenih ruku vapila je Davorka.
-Keti, smiri se i ispričaj što se dogodilo, obje ćete dobiti otkaz- prijeteći je kazao doktor.
Počela sam pričati , sve po redu, a tada je Davorka molila da prestanem, krenula prema prozoru prijeteći da će skočiti, da će se ubiti.
-Dakle, sestro, ti si ta! Ti to godinama činiš mnogima, ti si nazivala i mene noćima, ti si psihijatrijski slučaj i odmah ideš na liječenje. Keti, hvala ti! Ja nisam imao načina otkriti tajanstvenu obožavateljicu koja mi je gotovo razorila brak. Bože, da čovjek ne povjeruje!- govorio je doktor dok je čvrsto držao Davorku pokraj prozora.
-Oprosti, Keti, ti si bila tako sretna. Rajko je divan čovjek, imaš krasnu djecu, a ja nemam ništa od toga. Oprosti mi, ljubomora me izgrizala, progonila. Ferdu smo zajedno upoznale, opčinio me, ali on je gledao samo u tebe. Zašto ? Što to ti imaš da se ljudima sviđaš. Oprosti, ali mrzim te, ne mogu više biti u tvojoj blizini, mrzim te, mrzim te…-vrištala je Davorka, jadna, bolesna djevojka. Doktor ju je odveo, a ja sam se, moleći doktora da nikomu ništa ne kazuje, iste noći vratila u Zadar.
Ni suprugu, ni djeci, ni roditeljima nisam ništa rekla. Izmislila sam priču za tu noć, kao, slavila sam nekakvu godišnjicu s kolegama iz srednje škole.
Vratila sam se s odmora i počela raditi. Jedino je jedan doktor znao za moju tajnu, ali i ja za njegovu, a oboje za Davorku. Zakleli smo se na šutnju.
O da, to moram reći, jer je to, ustvari, moja tajna. Za to što mi se dogodilo znao je i Ferdo. Ferdo koji je postao moja sudbina, moja tajna ljubav. Često ga zovem telefonom, i često me zove. No, ne pričamo dugo, samo dogovorimo mjesto sastanka. I uživamo u zabranjenoj, a slatkoj ljubavi. I Davorku ponekad posjetim na psihijatriji, da nije bolesnica i da me nije iznevjerila, zahvalila bih joj, jer je ona, ma kako to čudno zvučalo, zaslužna za ovu sreću koju dijelim s Ferdom. A vi o meni mislite što vas volja, ljubav ne bira ni mjesto ni vrijeme, i najčešće se rodi tamo gdje je i kada je najmanje očekujemo! Ljubav je samonikla biljaka, ali slatka, preslatka, još kad je ukrademo iz tuđeg vrta!
www.tomislavnews.com
