Mjesto i vrijeme za ogorčenje i proteste bilo je 02.10., a ne nakon što se zlo dogodi. Kad se u kontinuitetu biraju oni koji su kreirali društvo po mjeri onih „ranije poznatih policiji“, to mora prije ili kasnije doći na naplatu.
Pogledajmo stvarnost u oči: u školskim dvorištima se prodaju opojna sredstva, roditelji pišu peticije, nitko ne odgovara. Kladionice praktično dijele ulaz sa školama i djeca igraju kladionicu „k’o veliki“. Alkohol i cigarete se neometano prodaju maloljetnicima. Izvode se građevinski radovi, grade kolektori, bez ikakvih inspekcijskih nadzora, tako da „drže vodu dok majstori odu“. Samo u Mostaru, u razmaku od nekoliko mjeseci dogodilo se ubojstvo, likvidacija ispred zgrade, pokušaj ubojstva sina heroja Domovinskog rata, nestanak odrasle osobe,… niti se znaju počinitelji, niti motiv. Moglo bi se do u nedogled.
U kontinuitetu godinama imamo identičnu vlast po vertikali županijska-lokalna razina, a zadnje dvije godine vertikala je državna-etnitetska-županijska-lokalna razina. Umjesto rada za narod i bolje društvo, imamo isključivo stranačku kadrovsku politiku. Jedino što se uradilo ovih godina jeste da se u bolnicama, školama, javnim poduzećima, itd. uposlilo na stotine odanih. Dok djeca „običnih“ ljudi, branitelja svoju sreću moraju tražiti u inozemstvu ili na minimalac/crno kod privatnika, ti isti privatnici, stranački odanici, tajkuni i „veliki“ gospodarstvenici svoju djecu upošljavaju u javnim poduzećima, bez ikakvog natječaja. Ta nisu njihova djeca „šuše“ pa da u privatnika rade na minimalcu.
Koliko puta smo ispred HRS-a govorili, slali javna pisma i tužbe prema nadležnima, primjerice, što u školama HNŽ-a svako uposlenje mora odobriti ministarstvo, što je i protuustavno i protuzakonito. Koliko ignoriranih zahtjeva za inspekcijski nadzor i odbijenih tužbi „jer nismo stranka u postupku“. Umjesto podrške, dobili smo podsmijeh.
Je li ijedna stranka pred prošle Opće izbore u svome programu obećala da će se povećavati akcize na gorivo u cijeloj državi, kako bi se gradila obilaznica oko Sarajeva ili brza cesta Sarajevo – Goražde? Je li ijedna obećavala dodatna kreditiranja, na već postojeća kreditiranja kod MMF-a prihvaćajući robovske uvjete, poput onih s kojim bi se privatiziralo javna poduzeća, a novac od čega bi završio: u Sarajevu? Je li itko obećavao „uštede“ na način milijunskih nabavki službenih vozila? U kampanjama su se tvrdile sasvim druge stvari, a dobili smo ovo.
Nedopustivo je da se u kontinuitetu loše stvari događaju, a da za to nitko ne odgovara. Nedopustivo je da za smrt beba u mostarskoj bolnici odgovornost snose bebe. Nedopustivo je da za smrt djevojki u Sarajevu odgovornost snose djevojke što su prelazile cestu u trenutku kada ubojica koji na sebi ima 3000 KM neplaćenih kazni vozi utrke po gradskoj prometnici, dok se običnom puku ne dopušta ni registracija, niti izdavanje vozačke dozvole ako imaju i 10 KM duga na osnovu prometnih kazni. Nedopustivo je da četvero studenata izgubi život na istoj dionici na kojoj su ranije život izgubili majka, kći i jednogodišnje dijete, a novac za sanaciju i postavljanje odgovarajućih odbojnika potrošen, bez da su oni postavljeni i sanacija urađena.
Mjesto i vrijeme za proteste je bilo 02.10. Mjesto i vrijeme su Izbori. Ako plebiscitarno biramo uvijek iste one koji društvo kreiraju po mjeri sebe i svojih, po mjeri ubojica ranije poznatih policiji, onda nemamo pravo reći niti jedne riječi. Svi smo mi redom suučesnici. Stvorili smo društvo po mjeri neofeudalnih stranačkih elita, ne po mjeri čovjeka. Naša šutnja, zabijanje glave u pijesak i pokornost takvim strukturama čini nas suučesnicima.
S toga, nema mjesta niti ogorčenju, niti protivljenju. Jedino što smijemo jeste pokorno izraziti sućut i tražiti oprost obiteljima umrlih beba, poginulih djevojaka i svih onih koji najvećim mogućim cijenama naplaćuju naš kolektivni kukavičluk.
HRS
