Iće, piće, život na visokoj nozi ili studenti? Dokažite nam gospodo sa Sveučilišta u Mostaru što vam je srcu draže! Godinama slušamo kako su studenti uvijek na prvom mjestu. Međutim, gospodo draga, djela vaša pričaju drugačije priče.
Na studentske zahtjeve za smanjenje cijena školarina zbog pada kvalitete nastave ili se uopće ne odgovara ili se odgovara s neutemeljenim izjavama da se neće moći isplatiti plaće ako se smanje cijene. Međutim, prema informacijama koje smo dobili u zadnje vrijeme (a za koje znamo da su samo kap u moru) čini se da novca ima i da se on često troši na čisti hedonizam. No, prije nego pređemo na spomenuti hedonizam, podsjetit ćemo se na koji način se financira Sveučilište.
Smatramo važnim za naglasiti da je Sveučilište najvažnije javno učilište na hrvatskom jeziku u BiH i kao takvo nema riješen status financiranja. Financiranje Sveučilišta osiguravaju tri dominantno hrvatske županije i dvije mješovite s tim da financiranje Sveučilišta ne spada u obvezne stavke proračuna nego se financira grantovima koji su podložni ograničenjima. Jasno je da bi vodstvo i administracija Sveučilišta trebala raditi na tomu da se to promijeni kao i hrvatski političari u BiH. Umjesto toga vodstvo Sveučilišta je u prisnim odnosima s hrvatskom političkom elitom, često zlorabeći svoje funkcije i samo Sveučilište, nerijetko otvoreno potiču birače na biranje jedne od hrvatskih političkih opcija, koja im nota bene nije uspjela ishoditi kontinuirano i sigurno financiranje.
Bili smo svjedoci da su studenti prošle godine masovno izašli i prosvjedovali protiv visoke cijene školarina, međutim vodstvo sveučilišta nije se udostojilo ni popričati sa svojim studentima, naprotiv bestidno/udbaški su ih snimali i prijetili tužbama. Kad se god potegne pitanja cijena školarina iz Sveučilišta se brane kako nema novca. Međutim prije nekoliko dana izašlo je na vidjelo da Sveučilište troši velike svote novca na šalice, zastave, čokoladice, kravate i sl. stvari, još iste nabavljajući od ljudi koji su zaposlenici tog istog Sveučilišta. Zaudara na sukob interesa!
Ovakve nabave, u prijevodu, javnim institucijama omogućuju da same biraju ponuditelja, odnosno budućeg izvođača radova ili dobavljača usluga. Vrijednosna granica od 6.000 KM za ovaj postupak često se zaobilazi tako da se potpišu dva ili više ugovora s istim ponuditeljem, ali na manje iznose.
Međutim, to nije sve. Jedan od utjecajnijih portala u Hercegovini objavio je stavke nabave ugostiteljskih usluga za potrebe Rektorata i ustrojbenih jedinica Sveučilišta u Mostaru za 2020. godinu. U tomu vidimo da se na Sveučilištu u pandemijskoj 2020. godini približno pojelo i popilo oko 40.000,00 KM. Najviši ceh u jednom danu iznosio je 2.393,00 KM.
Zanimljiva je činjenica da je čak pet računa naplaćeno nedjeljom: 3 x 31. svibnja 2020. (nedjelja), 9. kolovoza 2020. (nedjelja) i 20. prosinca 2020. (nedjelja).
Dakle, dok su studenti primorani čak i u teškim vremenima pandemije plaćati nekoliko puta veće školarine nego njihove kolege u Sarajevu, Banjaluci i sl., na Sveučilištu se jede i pije neumjereno, pa čak i nedjeljom. Ta, tko će plaćati obiteljske ručkove iz vlastitog džepa kad ima novca od školarina, priopćeno je iz Hrvatske republikanske stranke.
www.tomislavnews.com/Foto montaža uz naslovnicu: HRS
