Dana 01. 08.2020. godine navršiti će se pune 4 godine od kada je ukinuta svaka pomoć u radu hrvatskim braniteljima i stradalnicima Domovinskog rata, točnije udrugama HVIDR-a, Udruzi udovica i djece poginulih branitelja od strane općine/grada Čapljine. Razlog ukidanja pomoći leži u činjenici da vodstvo ovih udruga ne žele biti dio HDZ-a BiH.
Ovakav izdajnički odnos prema krovnim udrugama proisteklim iz domovinskog rata, a samim time i prema hrvatskim braniteljima, ne poznaje niti jedna općina/grad u BiH. Čak i u mjestima gdje su Bošnjaci u većini, hrvatskim udrugama nije uskraćena pomoć, ali zato se to uradilo u Čapljini, gdje Hrvati čine većinu.
HVIDR-a Čapljina broji 350 članova, najčasnijih hrvatskih sinova koji su bez razmišljanja stali u obranu ovih prostora i svog naroda. U toj borbi su stradali, bili ranjeni, mnogi od njih poslije i oboljeli, a sve što su tražili bio je samo minimum dostojanstva i uvažavanja njihove žrtve.
Samovoljom jednog čovjeka, u to vrijeme načelnika, a današnjeg gradonačelnika Smiljana Vidića, ovim udrugama uskraćena je svaka pomoć od strane općine/grada Čapljine. Općinska, a danas gradska vlast, na svaki njihov vapaj se oglušila, potpomognuta općinskim/gradskim vijećnicima HDZ-a BiH, koji nisu htjeli (ili točnije nisu smjeli) dignuti ruku za pomoć onima koji su najzaslužniji da smo danas slobodni i da živimo na ovim prostorima.
Vijećnici Čapljinske neovisne stranke Pero Previšić i Mirko Vasilj su od dana obustave pa sve do danas upozoravali, tražili, molili da se pomogne braniteljskoj populaciji, a posebno ovim Udrugama. Nažalost, do današnjeg dana ništa se nije promijenilo. Tražili smo pomoć i od HNS-a. Samo toj instituciji upućeno je 7 pisama i zamolbi, ali članovi predsjedništva HNS (s časnim izuzetkom njih 2-3) , apsolutno ništa nisu uradili na čelu sa predsjednikom HDZ-a i HNS-a Draganom Čovićem, kao ni Odjel za branitelje pri HNS-u. Pune 4 godine (1460 dana) traje borba ovih Udruga. Tražili su sastanke, razgovore, upućivali zamolbe, ali od svih obećanja ništa se nije ispoštovalo, prvenstveno zahvaljujući utjecaju Smiljana Vidića i vladajuće partije koju onu predstavlja u Čapljini.
S pravom se pitamo zašto i za koga stradali HRVATSKI SINOVI? Jesu li dali svoje živote, dijelove tijela, da bi njihove obitelji i djeca doživljavala ovakva poniženja? Poniženja koja se nastavljaju i dalje, jer su trenutno vladajući u zadnje dvije godine odustali od posjete mjesta pogibije hrvatskih branitelja na dan 13.07., kada je život izgubilo 24 hrvatska branitelja, kao i od polaganja cvijeća i paljenja svijeća čime se ranijih godina iskazivao pijetet prema onima koji su položili svoje živote za sve nas.
Dok nam djeca poginulih, kao i djeca stradalnika domovinskog rata odlaze u druge zemlje da bi mogli preživjeti, vladajući se bezbrižno bogate toliko da i oni sami ne znaju koliko imaju. Dovoljno je pogledati imovinski karton aktualnog gradonačelnika Čapljine, koji se za vrijeme mandata povećao za nekoliko miliona KM. Naravno, „sve po zakonu“ i sve „legalno“ .
Je su li za ovo ginuli i stradavali najbolji hrvatski sinovi?
Pero Previšić, vijećnik u GV Čapljina
