Poštovani, ovih dana je na različitim portalima objavljen tekst u kojem se piše o stipendiji koju je moj sin, Tomislav Kovačević, dobio kao student Fakulteta prometnih znanosti u Zagrebu.
Odmah naglašavam da se radi o stvarnim činjenicama, da točno je da je moj sin Tomislav bez mojeg znanja aplicirao i zakonski dobio navedenu stipendiju.
Ja osobno, ali ni nitko drugi iz obitelji, nisam uopće znao za tu činjenicu. Nakon objave na portalima ja sam se osobno informirao i ostao zatečen. Zbog tog propusta i zbog navedene činjenice ja se osobno i u ime obitelji Kovačević ispričavam prije svega ministru Fuchsu.
Odmah nakon saznanja ja sam stupio u kontakt s Ministarstvom znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske, od kojih sam dobio sve tražene podatke. Nakon provjere podataka mi smo bez odlaganja sav isplaćeni novac vratili na račun državnog proračuna Republike Hrvatske, tako da s pravom mogu reći da u navedenom slučaju nije nastala nikakva materijalna šteta bilo kome.
Iako smo prozvani moram konstatirati da su novinari, što se tiče stipendije i pri tome nastale slike, u pravu. Ja im se zahvaljujem na neugodnom poučku. Ono što je zakonito ne mora uvijek biti i etički ispravno. U ovom slučaju se radilo o pogrješci koju ja kao otac i ja kao vlasnik tvrtke ne poričem niti želim opravdavati.
Neovisno o samoj činjenici tekst, nažalost, vrvi i insinuacijama koje su vidljive u svakom retku. Tekst je novinarski pisan izrazito tendenciozno. Neopravdani postupak jednog našeg člana je očito bio dobar povod da se čitateljima čitava naša obitelj i naš poslovni uspjeh prikaže u jako negativnom svjetlu tipičnih pohlepnika, bahatih ljudi koji su za svaku osudu. Kao da je cilj teksta bio podgrijavanje zavisti i prikazivanje našeg poslovnog i obiteljskog uspjeha kao nečega sumnjivoga, nemoralnoga i socijalno upitnoga, a ne ukazivanje na jedan neprihvatljiv događaj.
Upravo zbog “tona” teksta dužan sam konstatirati da Tomislav Kovačević nije isto što i “Ćićko comerce” ili neka druga naša tvrtka. On jeste naš član, nadamo se da će iz ovoga izvući pouku i preuzeti dio svoje odgovornosti.
No, ciljano miješanje njegovog etički neopravdanog i nepromišljenog postupka s poslovanjem naših tvrtki isto tako nam se čini nekorektnim i etički neprihvatljivim stilom. Tim više ako pretpostavimo da je novinarima stalo do etike i moralnosti.
Ubacivanje čitave obitelji, obiteljskog poslovanja i našeg oca, koji je kao gastarbajter svojim trudom izgradio respektabilno obiteljsko gospodarstvo, smatramo tendencioznim moraliziranjem koje služi isključivo tomu da bi se našu obitelj i naše tvrtke prikazalo u svjetlu velikih pohlepnika, bahatih i neumjerenih bogataša bez ikakvog osjećaja za siromašne i socijalno ugrožene.
Spominjanje našeg voznog parka, koji smo zaradili i kupili radeći svoj posao, sigurno ne služi razotkrivanju istine nego je jeftini pokušaj diskreditacije čitave obitelji.
Iako je sama činjenica da moj sin zakonito, ali neetički, dobiva stipendiju i da mi svi u obitelji taj postupak smatramo nepromišljenim i neprihvatljivim, dužnost nam je zbog zaštite integriteta naših tvrtki i naših djelatnika ukazati na sljedeće činjenice:
– Naše obiteljske tvrtke, ukupna imovina, utjecaj, i tržišna pozicija su nastale dugogodišnjim marljivim radom i natjecanjem na nepovoljnom bosanskohercegovačkom tržištu. Svaku novinarsku insinuaciju koja podgrijava zavist i jal mi odbacujemo.
– Iako smo svjesni neprihvatljivosti postupka apliciranja i dobivanja navedene stipendije, naglašavamo da smo, pored činjenice povratka novca, upravo mi i tvrtke naše obitelji jedan od najvećih sponzora socijalnih projekata u Hercegbosanskoj županiji.
– Mi već više godina dodjeljujemo izravne stipendije za socijalno ugrožene studente, a iznosi tih stipendija naveliko premašuju iznos stipendije koju je moj sin, bez mojeg znanja, dobio.
– Pored konkretnih stipendija, koje mi dodjeljujemo i koje ćemo nastaviti dodjeljivati, mi se nikada nismo oglušili o poziv za pomoć ugroženima. To svakom novinaru mogu posvjedočiti dužnosnici i socijalni radnici naše županije, a pogotovu općine Tomislavgrad.
U ime obitelji ja se kao otac ispričavam zbog postupka mojeg sina, ali se ujedno I zahvaljujem na tekstu koji nam je neugodan način ukazao da mi kao obiteljska tvrtka i nositelj gospodarskg prosperiteta, jedan od najvećih poslodavaca u Županiji i dobrostojeća obitelj, imamo i socijalnu odgovornost.
Mi smo svoje bogatstvo stekli radom, ponosni smo na to da ne držimo samo do sebe nego smo uvijek do sada svoj uspjeh dijelili i sa širom zajednicom, što kroz konkretne socijalne projekte, što kroz stvaranje radnih mjesta.
U tome smislu pozivam novinare da istim žarom, kojim su opravdano upozorili na negativnost, opišu i mnogobrojne socijalno učinkovite projekte iza kojih mi kao obitelj i poslovni subjekti stojimo.
Ivan Kovačević
u ime obitelji
