U ime naroda, koji je zaokružujući njih prekrižio sebe, svaljujući svu krivnju isključivo na partnere drugih predznaka, u sve karike do kojih su došli njihovi prljavi pipci, upleli su sebe i svoje.
Stvari posložene onako kako su ih lideri s velikim predznakom posložili, zamijenivši borbu za nas borbom samo za sebe, dolaze nam na naplatu. U moru priča o štelama, namještanjima, prevarama i svim onim poslovima koje odabrani besramno odrađuju i još besramnije naplaćuju, uvijek postoji ona koja čovjeka zaledi i otkine mu i onu mrvicu nade da bi moglo biti bolje. Ili da neće i ne može biti gore.
PIŠE : Berislav Jurič /bljesak.info/TN
U ime naroda, koji je zaokružujući njih prekrižio sebe, svaljujući svu krivnju isključivo na partnere drugih predznaka, u sve karike do kojih su došli njihovi prljavi pipci, upleli su sebe i svoje. Otrcana priča o ugroženosti jednog predznaka drugim koristi se još samo kako bi se pipci učvrstili a upošljavanja rodbine proširila na upošljavanje nove, odane krvi, zatvorenih usta i pameti.
A takve pameti, koje znaju kako to ide, ni sebi ni drugima ne žele priznati da su plod prljavih pipaka jednako opasne, ako ne i više, od drugih predznaka optuženih za sav naš jad.
Tako je primjerice u školama instaliranje podobnih i šutljivih, nakon što su izblijedjele one generacije čije znanje nije mogao tek tako otpuhati neki mozak što je nakvasao preko noći, već počelo pokazivati posljedice velikog poraza i šamara budućnosti predznaka.
Stara je i izlizana priča o upošljavanju ”svojih”, čija je jedina sposobnost biti odan. Ostale kvalifikacije nisu bitne. Na optužbe kako ustvari nacionalni interes ugrožava to što se onom dijelu nacije koji nema njihove krvi, zatvorena usta i VKV-odanost u knjižici, zatvaraju sva vrata sipaju se pravdanja kako drugi predznak uvijek prijeti da nas zdrobi. Iako i jedan i drugi i treći predznak jedu sami sebe.
Stoga je teško doći sebi nakon priče da u jednom razredu jedne osnovne škole, s drugim učenicima, ponosno sjedi dijete čija majka, uposlenica te škole, na sat kad se radi kontrolni rad dođe kako bi pomogla svojem djetetu da uradi što bolje zadatke. Dijete nema nikakvih poteškoća, ni u razvoju ni u besramlju. Poteškoća ima nastavnica kojoj je brižna majka, osigurana nekim prljavim pipkom, zaprijetila otkazom ako nekome nešto kaže znajući da ova ima loš i lako raskidiv ugovor.
I tako, u nižim razredima kreće tupljenje mozgova i pođonavanje obraza. Pred ostalih dvadesetak klinaca, brižna majka, kolegici nastavnici upada na sat kako bi djetetu odradila kontrolni, pokazujući svu bijedu u koju su upale naše vrijednosti, a u koju nas je dovela borba za nacionalne interese umotana u borbu za plaće iz proračuna za njihove razmažene gospođe i ostalu nakvasanu rodbinu.
Za koju godinu, to dijete će, naviknuto da mu se rješavaju zadaci, a da kazne za to nema, nekom drugom djetetu soliti pamet. Pričat će mu o vrijednostima i borbi za predznak i tome kako zbog drugog predznaka nema posla za one koji su šutjeli dok je njegova majka pisala u zadaćnicu. A onda će, ako ne bude šef kakve katedre, i samo upadati na sat i rješavati zadatke odabranom čudu od djeteta. Ako bude znalo. Ako ne znadne, pronaći će se način da čudo od djeteta nastavi nizati lanac.
Slijepo klimajući na izlizane priče o štelama i štelićima, od metle do teškog naliv-pera glumljene pismenosti, tražit ćemo imena tek da nam psovka bude sočnija. Ako i opsujemo. Jer drugo ništa i ne možemo. Svi uredi natrpani su ljudima što ih je, iz ovog i onog razloga, prljavi pipak natiskao na proračunske stavke, pa bi svaka žalba i kidanje lanca propali.
Trznemo se još koji put na spomen drugog predznaka kao babaroge koja nas želi pojesti. A predznaci, zahvaljujući majkama što iz stranaka upadaju u odgoj budućih idiota, jedu sami sebe.
