„Nema slučajnosti“ reći će mnogi, bez obzira na obrazovanje i svoj status. Događaji i pojave odvijaju se po zakonima ili nekim pravilima, ali i s uzrokom. Čini mi se da je tako i u ovoj zbirci ljubavne poezije “Druga tajna” duvanjske pjesnikinje i novinarke Ljube Đikić. Zašto je u naslovu „Druga tajna“ a ne prva i što su te tajne? ( Prva zbirka ljubavne poezije “Tajna” Lj. Đikić objavljena je 1985.) Nešto dojmljivo dalo mi je povoda za početni komentar.
Kad je zbirka stigla na moj stol prvo je otvori supruga i pročita pjesmu na 51. stranici „Tebi na kamenu rođenom“ i prokomentira kao da je pjesma pisana za mene. Zbilja, opis rodnoga kraja potpun je. Kao da je pjesnikinja pisala pjesmu sjedeći na „ljutom“ hercegovačkom kamenu. Kada sam pročitao, ne samo da mi se svidjela ova pjesma koju pročita supruga, nego i sve pjesme iz zbirke.
Ono što znamo da nije tajna u ovoj zbirci, to je ljubav. Istina, ljubav je teško definirati, ali svi smo čuli za nju, osjetili je, doživjeli. Očito je da u Ljubi ima puno ljubavi pretočene u stihove: prema bližnjima, rodnom kraju, prirodi, dragim osobama i prema životinjama. Iz pjesama vidimo da se ljubav proširuje i prema širem kraju, npr. Livnu.
Koliko tajni ima i što koja predstavlja ostaje na nama čitateljima odgonetnuti. S ovim dolazi do izražaja izreka „Pjesnici su čudotvorci svijeta“. Mnoga čuda u svijetu teško je odgonetnuti, pa zato i jesu čuda.
Koliko Ljuba voli prirodu, svoj rodni kraj, zavičaj, oslikava se u pjesmi „Moj izvor i moj utok“. Čitajući pjesmu stječe se dojam da je cijeli život, svu svoju energiju i ljubav posvetila rodnom kraju u kome je rođena i u kome će umrijeti. Napustiti ga neće nikada i kada ode među zvijezde otići će s njom i njezina druga tajna. I kada ode, ostat će njezin rodni kraj vrjedniji od dragog kamenja kojemu je nemoguće iščupati korijenje. Ostat će i uspomena na Ljubu i njezinu prozu i poeziju, punu ljubavi.
Ne može duvanjska pjesnikinja Ljuba Đikić ni bez životnih pouka: „ Živite, ljubite, uživajte – odmah i sada!“. Iz stihova izvire sjeta na njezinu mladost, možda dosta propuštenog ili proživljenog, zato i šalje vapajne poruke, ali tko od nas živi život kako Ljuba savjetuje?! I ovo je prilika za početak.
Život je jedan, a želja mnogo! Vrijeme teče, a kada se okrenemo, vidimo puno praznina. Vidjela je to i Ljuba, zato nas upozorava, živite i ljubite odmah i sada jer – život će proći, nećete imati kada.
Dojmljiva je ljubav i prema životinjama: leptirima, pticama…, a istakao bih pjesmu „Ledena duvanjska ljubavna basna“ o zeki, gdje se ističe, osim ljubavi prema životinjama i duhovitost koja će dirnuti i mlade i stare.
I kada do kraja pročitamo ovu zbirku ljubavne poezije utkanu u stihove 90-tak pjesama, ostat će uspomena na dobar dio pjesama. Vremenom ćemo ih zaboraviti ili potisnuti jer doći će druge ili neko drugo Ljubino djelo. Jer kroz svoje objavljene knjige provela nas je od etnografskih zapisa, pjesama i igara duvanjskog kraja, preko ratnih zapisa, romana, domoljubnih pjesama, ljubavne poezije i sve do tajni.
Ostaje tajna što će biti sljedeće? Ne znam i bolje je tako, ali znam da će sigurno biti ugodno iznenađenje i tada više neće biti tajna.
MOJ IZVOR I MOJ UTOK
Brda su tvoja dijamanti prstena duvanjskog,
A polja tvoja pet vrijednih prstiju klasjem ogrnutih.
Tamo gdje Ljubuša grli Vran strasno,
Tamo za ljubav nikad nije kasno,
I nigdje nebo nije tako jasno.
Tu je moj izvor i moj utok, moje svitanje i zalazak sunca,
Odlasci zorom i povraci pod zvjezdanim sjajem,
rađanje i umiranje, radost, želje i nadanje. (Iz “Druge tajne”, 2020.)
Piše: Ivica Papac
www.tomislavnews.com
