Da sve teče i da se sve mijenja, misao je stara koliko i Zapadna civilizacija. U prilog toj neupitnoj tvrdnji ide i najnovije umjetničko ostvarenje Ljube Đikić, naslovljeno ”Burek bez mesa”.
Piše : Krešimir Tabak
I dok prosječan stanovnik Duvna ima osjećaj kako je vrijeme kod nas odavno stalo, kako se u Duvnu skoro kao u Beckettovu ”Godotu” ništa ne događa i ništa ne mijenja, ova kompilacija raznovrsnih tekstova uvjerava nas u suprotno. Prije samo pola stoljeća većini djece na Duvanjskom polju zadovoljstvo je pričinjavalo brojanje ovaca pri povratku iz paše, a gotovo sva današnja djeca radost pronalaze u cjelodnevnom brojanju lajkova. I nije cilj te autoričine ilustracije kazati kako je jedno od to dvoje bolje ili lošije, nego jednostavno pokazati kako ništa ne stoji na mjestu nego se sve preobražava. Promjena se ne događa samo na općoj razini nego i u životu svakog pojedinca, pa i autorica sama priznaje kako je nekada kao profesionalna novinarka dnevno čitala i po troje dnevne novine, a danas joj one služe za potpalu.
Prvom dijelu ”Bureka bez mesa” pripadaju tri komedije naslonjene na obiteljski život u Hercegovini. Ovi dramski komadi s iznimnom vjerodostojnošću prikazuju hercegovačku obiteljsku konstelaciju ispunjenu međugeneracijskom dinamikom u kojoj dominiraju kontakti svekrve i nevjeste, a ni druge relacije nisu ništa manje živopisne. Vibrantnom radnjom, komedije pozivaju čitatelja da se uživi u položaj ljudi najrazličitijih vrsta i doživi njihovo iskustvo. Posebnu emociju (kako u komedijama, tako i u kratkim pričama) izaziva položaj stvarnih junakinja hercegovačkog podneblja, starijih žena, željnih razgovora i razumijevanja. U njihovoj mladosti toga nije bilo te su gotovo sve kroz toliko životnih izazova prošle da svaka s pravom kaže kako je samo nije grom bio i mlin mlio. Neke su pak preživjele i to.
Prizori u komedijama toliko su plastični da čitatelj lako postaje sudionik radnje, a u nekim trenucima čitanja stvara se dojam kako se sve odigrava pred njegovim očima.
Iako se ne nameće kao glavna tema, društvena je problematika također vidljiva. Normalnim se smatra da roditelji (njemački umirovljenici) hrane djecu i do pedesete godine, a gotovo katarzičan učinak imaju dijelovi koji opisuju političku situaciju. Pojedinci s pošteno stečenom diplomom ili lijepe plakate nestručnijima od sebe ili su primorani otići u Njemačku, a na rukovodeća mjesta dolaze likovi bez ikakva ljudskog i stručnog pokrića. I ako postoji politička svrha ovih komedija, onda je ona sadržana upravo u tim motivima, neizravno nas pozivajući na izgradnju pravednijeg i suosjećajnijeg društva.
Drugi dio knjige čine kratke priče, među kojima se ističu: anegdote, humoreske, šale, pošalice, prigodnice i posebno vrijedni osobni zapisi ili osobna autoričina zapažanja o pojedinim fenomenima. I upravo je ovaj dio najbolje svjedočanstvo kako nijedna ljudska djelatnost nije tako bogat izvor spoznaja o ljudskom (u ovom slučaju duvanjskom) mentalitetu kao književnost. Zahvaljujući ovim pričama, zaboravu su otete kako antologijske scene duvanjske svakodnevice, tako i jednako besmrtni protagonisti tih scena.
Dva su elementa posebno primjetna u ovom dijelu ”Bureka”. Prvi je autoričin estetski entuzijazam koji se manifestira u zapažanju ljepote svijeta i života, ali i potrebi da se iskustvo koje književnica smatra vrijednim, zabilježi. Kad tome dodamo činjenicu da je autorica samo u ovoj knjizi zapisala preko dvjesto takvih doživljaja s vjerojatno istim brojem aktera, postaje jasno kako je umjetnost način na koji spisateljica kontaktira stvarnost. Stoga se razumnim čini postaviti pitanje, postoji li itko koga je kreatorica ”Bureka” srela, a da ga nije učinila jednim od svojih protagonista? Proust je smatrao kako je život svakog čovjeka vrijedan romana, a ako je procjenjivati po ovom dijelu, neupitno je tragač za izgubljenim vremenom bio u pravu.
Drugi element koji plijeni pažnju u kratkim pričama oslikava se u onome što teoretičari književnosti nazivaju ”povijesnim porivom”, a to je želja gotovo svakog umjetnika riječi da se ljudi i događaji spoznaju u pravom svjetlu, da se iznađe istina i da se sačuvaju za dobro potomstva. Da je tomu tako priznaje i sama spisateljica kada kaže: Pišite, objavljujte, ostavite trag svoga vremena za neka buduća vremena i naraštaje! Svojom sedmom knjigom (sigurno ne i posljednjom) Ljuba Đikić trag svoga vremena jamačno je ostavila, a ovom rečenicom p(r)ozvala nas mlađe. Jesmo li spremni prihvatiti izazov i nastaviti čuvati tradiciju kojoj pripadamo?
www.tomislavnews.com
VAŽNA NAPOMENA: Knjigu, po cijeni od 20 KM ili 10 Eura možete kupiti u knjižarama u Tomislavgradu: Knjižara “Naša ognjišta”, Knjižara “Aniv”, Trgovina “Marino” na kolodvoru, u PC Prodex-Kolo i nekim župnim uredima u Tomislavgradu.
Knjigu po istoj cijeni možete naručiti slanjem fotokopije uplatnice na kojoj se vidi da ste uplatili 20 KM ako naručujete knjigu iz B i H s točno navedenom adresom na koju vam šaljemo knjige. Uplatnicu pošaljete na e-mail: info@tomislavnews.com
Ako knjigu naručujete iz inozemstva cijena je 10 Eura + 12 Eura poštarina, dakle 22 Eura, ili druga valuta koju lako izračunate, pa zaokružite, ne gledamo u sitno! Postupak narudžbe je isti: pošaljete fotokopiju uplatnice na e- mail: info@tomislavnews.com kojom potvrđujete uplatu i navedete adresu na koju treba poslati knjigu. Ne mora to biti vaša adresa, možda ju želite darovati nekoj dragoj osobi ili poslovnim partnerima za božićne ili novogodišnje blagdane ili zato što znate da će to biti najljepši dar bilo kojim povodom!
NARUDŽBOM KNJIGE ČIJI ĆE VAS SADRŽAJ NASMIJATI OBRADUJETE SEBE ILI DRAGU OSOBU!
ADRESA I BROJEVI RAČUNA NA KOJE UPLAĆUJETE NOVAC ZA KNJIGU “BUREK BEZ MESA”
Udruga građana za kulturu i informiranje „Tomislav“ Tomislavgrad
ID br. 4281242790000
Transakcijski račun: 154-400-20141913-36 Intesa Sanpaolo Banka d.d. BiH
Devizni račun: IBAN: BA391544002014191336 SWIFT: UPBKBA22
HVALA!
www.tomislavnews.com
