“Ova diploma za mene predstavlja jednu stepenicu vise u mom školovanju. te pripremu za eventualni doktorat o kojem razmišljam”, u razgovoru za naš Portal, među inim, kazala je Sanda Marković.
Sanda Marković je rođena u Tomislavgradu, gdje je završila osnovnu školu i dva razreda gimnazije, a potom je, kao stipendistica United World College-a otputovala u Ameriku, gdje je i magistrirala, a sredinom prošlog mjeseca bila je svečana promocija. Ovoj uspješnoj i mladoj Duvanjki čestitamo, a za naš Portal Sanda je odgovorila na nekoliko pitanja, prije svega o svom školovanju i životu u Americi.
Sanda, nedavno si dobila diplomu magistrice Master of Business Administration with Concentration in Organizational Leadership Studies.
Kako si se osjećala na svečanosti, opiši nam malo svoje dojmove?
Promocija je bila jako lijepo organizirana i bila sam jako sretna što su roditelji bili uz mene na ovaj jako važan dan u mome životu. Diplomu sam posvetila pokojnom bratu i uspomeni na njega.
Koliko vas je bilo na promociji, koliko vas je promovirano na tvom fakultetu, od kuda vas je sve bilo?
Promocija je održana u Fayetteville-u u Sjevernoj Karolini, na fakultetu zvanom Methodist University. Ukupno je diplomiralo oko 200 studenata, od čega je bilo 12 studenata koji su magistrirali. U Američkim državama, diploma se dodjeljuju 2 puta godišnje, te na promociji sudjeluju svi studenti, od doktorata do bachelor degree, tzv. prvostupnika. Svi studenti su bili iz Americkih drzava, osim tri internacionalna studenta, među kojima sam bila i ja.
{gallery}sanda{/gallery}
Što ta diploma za tebe znači, čeka li te posao, hoćeš li ostati u Americi?
Ova diploma za mene predstavlja jednu stepenicu vise u mom školovanju. te pripremu za eventualni doktorat o kojem razmišljam. U struci radim već od 2010. kada sam završila studij Financijske ekonomije. Na pitanje hoću li ostati u Americi je trenutačno mi je teško odgovoriti. Sve je moguće.
Sada se malo prisjeti svojih početaka školovanja preko oceana, kako ti je bilo tada?
Od kuće sam otišla 2004.godine kada mi je bilo 16 godina. Dvije godine sam provela u Norveškoj gdje sam pohađala UnitedWorld College, te diplomirala s international baccalaureate, što je najzahtjevnija međunarodna diploma na nivou srednje škole. U Ameriku sam došla sa 18 godina, studij financijske ekonomije je bio jako zanimljiv , te me potakao da upišem magisterij. Gledajući s ovog stajališta sami početak je bio najteži, a zatim sve lakše i lakše. United World College je bio temeljna priprema za Američke studije.
Kontaktiraš sa svojim kolegama i prijateljima iz Tomislavgrada, iz B i H, pa nam malo usporedi način školovanja u Americi i ovdje, odnosno način stjecanja znanja?
Da, u kontaktu sam sa svojim prijateljima u Tomislavgradu, koje ovim putem puno pozdravljam i želim svima sretne blagdane i sve najbolje u novoj godini!
Način školovanja u Americi je dosta je drugačiji, ispiti se polažu tijekom cijele godine, bez mogućnosti izlaska na isti ispit dva ili više puta. Ako student ne položi ispit iz određenog kolegija dužan je platiti taj kolegij, sve ponovno odslušati te ponoviti sve ispite iz tog kolegija. Američki fakulteti zahtijevaju vise od 70% znanja za prolaznu ocjenu. Uz ovo bih dodala važnu činjenicu da u Americi magisterij zahtjeva da svaki student ima prosjek veći ili jednak 80% da bi opće stekao diplomu. Svi oni koji nemaju takav uspjeh ne mogu diplomirati. Stjecanje znanja je više stečeno kroz praktični rad , a ne samo reproduciranjem iz udžbenika.
Koliko je tvojim roditeljima bilo financijski teško podnijeti tvoje školovanje u Americi ili si imala i stipendiju? Tko može u Americi dobiti i kako stipendiju?
Roditelji su mi pomogli financirati putne troškove, a sto se tiče školovanja tu sam svojim ocjenama stekla punu stipendiju. U Americi svi učenici koji imaju odličan uspjeh mogu dobiti stipendiju. Osim akademskih stipendija dodjeljuju se i sportske stipendije studentima sportašima koji imaju odličan uspjeh.
Jesi li razmišljala o povratku u Tomislavgrad ili možda u Hrvatsku i kako iz američke perspektive izgleda život ovdje?
Trenutačno ne razmišljam o povratku , nego sam usmjerena prema poslovnom napretku u Americi. Većina Amerikanaca nije upoznat s našom poviješću i našem načinu života. Moje mišljenje je da mi kod kuće cijenimo puno više obitelj i tradiciju nego li Amerikanci. Oni su vise fokusirani na poslovni napredak , te su veoma individualni, dok smo mi više vezani za obitelj i prijatelje.
Koliko prosječan Amerikanac poznaje B i H, što obično kažu kad im spomeneš od kuda si?
Uvijek me pitaju lokaciju grada, upoznati su sa dalmatinskom obalom zbog turizma, te je to jedini način na koji im mogu objasniti lokaciju B i H. Iskreno, B i H je jedino poznata po ratu, te mnogi misle da i dalje prolazimo kroz posljedice rata.
9. Kako si se ti, inače, informirala o stanju u zavičaju, pratiš li naše portale, TV, radio, FB…?
Redovito pratim naše portale, vaš Tomislavnews i Tomislavcity također, ali i hrvatske online novine.
Za kraj, što bi poručila mladim sugrađanima i našim čitateljima?
Svim vašim čitateljima, posebice Duvanjkama i Duvnjacima, želim čestit Božić i sretnu i uspješnu novu godinu!
www.tomislavnews.com/ Ljuba Đikić
