Rođena je u Mrkodolu, lijepom selu duvanjske općine, a nakon završene Srednje strukovne škole u Tomislavgradu, vrijeme provodi crtajući i snimajući.
Iako je već dulje suradnica našega Portala TN, jer ima odlučnu moć zapažanja i oko za fotografiju, tek samo nedavno otkrili da Matija-Buca Batarilo ima izniman dar za slikanje.
Kad smo vidjeli njezine crteže na FB, odmah smo u njima prepoznali darovitost za slikanje, pa smo odlučili malo više saznati o ovoj mladoj djevojci i predstaviti je našim čitateljima kroz njezin PRVI INTERVJU.
Buce (tako kažu Duvnjaci, a ne Buco!), od kada slikaš i kako to da ranije nisam primijetila taj tvoj dar, kao što nisam ni znala da ti je kršteno ime Matija?
Od kada znam zovu me Buca i malo tko, osim naravno mojih najbližih i školskih kolega, znaju da mi je lijepo ime Matija, ali , eto, ja sam se srodila s Bucom,haha.
A dar za crtanje sam otkrila još u osnovnoj školi, ustvari od malena sam voljela crtati i s godinama me to sve više zanimalo.
U školi mi je najdraži predmet bio likovni odgoj, pa sam na satu uživala i uvijek davala sve od sebe kako bih nacrtali dobar rad, koji bi, redovito, nastavnici pohvalili, a kolegice i kolege su me uvijek molili da i njima crtam.
Vidimo da ima slike u različitim tehnikama, u kojoj se najbolje snalaziš?
Da, crtam u svim tehnikama, još se tražim u tomu, ali mi je crtanje u suhoj tehnici najviše grafitnom najdraže, jer sam slobodnija i ako se dogodi neka mala pogreška lakše se može popraviti. Isto tako radim s akrilnim bojama, vodenim, temperama, oslikavam zidove, keramiku…
Jesi li bila na nekom tečaju, seminaru za slikare amatere ili…?
Nisam bila ni na kakvom tečaju ni seminaru, sve što znam sama sam naučila, isprobavala, igrala se olovkom i bojama, dakle, samouka sam slikarica, ali nisam naivka!
Koji su najčešći motivi tvojih slika i gdje ih pronalaziš?
Motivi su različiti, a u prirodi i društvu što me okružuju i s kojemu živim, motiva ne nedostaje. Inspiraciju, dakle, crpim u svijetu oko sebe, volim raditi sakralne motive, u svemu se poprilično snalazim, ali portreti mi nisu bolja strana i na tomu sada radim! Budući da sam uporna, a imam volje i vremena, vjerujem da ću uskoro biti zadovoljna i portretima, ali i moji prijatelji koji su mi najčešće nadahnuće.
{gallery}buca{/gallery}
Slikaš li samo za svoju dušu, ili radiš i po narudžbi?
Do sada sam, uglavnom, slikala za svoju dušu, a kako sada imam puno vremena, to vrlo rado slikam i ono što moji prijatelji požele, dakle i po narudžbi. A kada vam takve naručene radove prijatelji pohvale, kad odnesu i uokvire sliku (ma poklanjam, možda mi jednoga dana i plate?!) to mi je velika nagrada-svoj crtež, svoju sliku, vidjeti uokvirenu na zidovima svojih prijateljica i prijatelja, i dakako, susjeda.
Imaš li neki uzor u slikarstvu?
Teško bih nekoga izdvojila, volim i dugo posmatram sve lijepe i vrijedne slike velikih majstora, volim grafike našeg Virgilija, proučavam ih, upijam boje i poteze…
Tvoj hobi je i fotografiranje?
Je, volim fotografirati i snimati, ne odvajam se od kamere, a volim šetnje u prirodi, pa uvijek nađem nešto zanimljivo za snimiti.
Ali, crtanje je, osjećam to, moj poziv i time se želim baviti i sada i ubuduće, to me ispunjava, smiruje, čini me sretnom, a jednoga dana možda mognem i živjeti od toga! Pusti snovi, ali nije grijeh željeti i truditi se da se želje ispune!
Jesi li do sada izlagala svoje radove na nekoj izložbi?
Ne, nisam, nisam o tomu ni razmišljala, pa nedavno sam završila srednju školu, nisam imala vremena. A sada, sve vrijeme svijeta je moje, najveći dio ispunjavam ga slikanjem i tako želim da ostane. Bit će vremena i za izložbe, jer mislim da još nemam ni dovoljno dobrih radova, a izložba zahtijeva, tako ja mislim, savršene radove, iako i slike, kao i sve drugo, zavise od ukusa onoga tko ih promatra. Dakako da mi je cilj izložba, a do tada moji se radovi mogu vidjeti na mom profilu na FB, u mojoj sobi ili na zidovima nekoliko mojih prijateljica!
www.tomislavnews.com/ Ljuba Đikić
