Iako smo o Mariju Pašaliću, Hajdukovoj osmici, već mnogo napisali, donosimo i tekst Petra Miloša, a uskoro i razgovor s Pašalićem
Duvanjsko selo Sarajlije je svojevrsni sportski fenomen. Odavde potiču nositelj olimpijskog odličja Damir Škaro, košarkaški reprezentativci Matej Mamić (Hrvatska) i Ante Mašić (BiH), te nogometaš Rijeke, inače bivši dinamovac, Ivan Krstanović i novopečena Hajdukova zvijezda Mario Pašalić koji je u subotu uvalio Dinamu dva gola.
– Napiši i da je mater Perice Tadića iz Sarajlija. Ćaća mu je s Kola, ali je mater naša. I on ima olimpijsku medulju, govori nam Kiko, gastarbajterski umirovljenik i veliki hajdukovac, koji se priključio Anti, Ćozi, Tomi i Anici koje smo zatekli pred seoskom prodavaonicom.
– Onda je i rukometaš Marko Bagarić naš, jerbo mu je mater iz Sarajlija, dobacuje Ćoza. Povod za posjet malom duvanjskom selu Sarajlije sa šezdesetak kuća je Mario Pašalić, kojemu mu je seoska Torcida ljetos, čim je potpisao ugovor s Hajdukom, postavila veliki grafit na zidu trafo-stanice. Hajdukov grb i broj 8 iznad njega.
– Kad je naš Popo (Ivan Krstanović) potpiso za Dinamo, pa da gol u Ligi prvaka, onda je čitavo selo odlučilo to obilježiti, kaže Tomo.
Pa smo u plavo ofarbali zid napuštene Stipića pojate, na njemu uslikali Dinamov grb i Popin broj 99. A kad je rodijak Mario potpiso za Hajduk, mi torcidaši smo litos prikupili novac, pozvali slikara Radu Juriča s Kuka i napravili Hajdukov grb i Marijov broj 8. Ka da smo znali da će ga zaparit Dinamu. Baško što je Popo zabio Hajduku.
‘I ćaća Ivica je bio dobar igrač’
Kiko veli da je i Marijov ćaća Ivica bio dobar nogometaš, taman kad je trebao potpisati za Hajduk umro mu ćaća. – Nije bilo financija, pa je Ivica otišo u Njemačku, veli Kiko. Jedno smo vrime skupa radili. Radio tamo nekoliko godina, kupio kuću u Kaštelima, pa se vratio i osnovo fasadersku firmu Delminium u Splitu. Mali se rodio u Mainzu, ali se ko dite vratio u Kaštela i upisao u Hajduk.
– Dolaze oni u Sarajlije, i mali je bio uvik s njima, dok se nije oteo, kaže Ante. Naravno da mu je tu rodbina. Najbliža mu je tetka Anđa Križanac.
Grafiti posvećeni Dinamu (Krstanoviću) i Hajduku (Pašaliću) imaju i svoju estetsku i ekološku dimenziju. Naime, oba se nalaze na ulazu u selo, na zapuštenim zidovima pojate i trafo-stanice, što mora vidjeti svatko tko dolazi u selo.
– Sada to izgleda po gradski, veli Kiko.
Evo, nije mi čudno što je zapušćena Stipića pojata, odselili ljudi, ali kako to da je zapušćena trafo-stanica čiji je vlasnik najbogatiji u državi. Elektroprivreda Herceg–Bosne. Njijove su trafo-stanice najružnije zgrade u svim selima i gradovima. A vidi kako sad lipo izgleda kad smo je ožbukali i ofarbali.
Dobri u folkloru i nogometu
Sarajlije poznate u svijetu, po folkloru i po nogometu. Tako Kiko opisuje svoje selo u stihu. Naime, Sarajlije imaju folklorno društvo od 1926. godine, nastupali su diljem BiH, Hrvatske i Europe. Iz njega se izlegao i nogometni klub koji je više puta osvajao Općinsku ligu. Premda nisu imali veliki izbor igrača, nosilo ih je srce i dobra organizacija, kojom u zadnje vrijeme dirigira Ćipa Mašić.
– Mi dajemo sve za klub, kaže Toma. Kod Ćipe ne može igrat ni Popo ni Mario ako se ne podrede ekipi i selu. A navijači?! Kad smo nike godine igrali u finalu Općinske lige, onda je sve došlo na stadion u Tomislavgradu. Zadnji osto Tanje i zaključo selo.
Tako što je stavio drače na most priko Šujice kako niko ne bi mogo unić u prazno selo.
– Pa nam navijači iz drugi sela jednom počeli skandirat: Cigani, Cigani…, dodaje Kiko. A mi privatili, pa počeli skandirat: Mi smo Cigani, mi smo Cigani… I tako ostalo do danas. Šta vali Ciganim?! Eto, jesmo Cigani, ali smo najbolji. Sarajlijani se spremaju za sljedeću utakmicu u Splitu. Čini se da će zbog Marija opet zaključati selo. Također očekuju Popin prvi gol za Rijeku, pa će urediti još koji zid kakve napuštene kuće ili pojate. Trafo-stanica više nema…
Slobodna Dalmacija/TN
