Prema podacima Agencije za statistiku BiH pri kraju 2023. godine, broj zaposlenih osoba u BiH iznosio je 854.680, dok je na evidencijama zavoda i službi zapošljavanja bilo oko 343.500. Broj nezaposlenih se smanjio u odnosu na 2022. godinu za oko 14% što ne znači da se više njih zaposlilo, nego su, vjerojatnije je, iselili iz B i H.
Uz ovakve podatke s pravom se pitamo koliko je umjesno i čestitati Praznik rada, a jest, unatoč svemu: Svim radnicima želimo sretan i svaki dan bolji, sretniji i pravedniji Praznik rada!
Jer: 1. svibanja neumitno stiže svake godine, točno 1. svibnja/maja, pa vi radili ili ne radili, bili zaposleni, nezaposleni, besposleni, zdravi, bolesni, veseli, žalosni, crnčili ili bili uhljebi, danas je Praznik rada, iako mnogima to ništa ne znači, a i kako bi?!Ako ste zaposleni, imate radno mjesto, mjesečnu plaću, topli obrok, regres, božićnice, uskrsnice, jubilarne nagrade, vi ste srećković, jer raditi u državnim, entitetskim, županijskim i općinskim institucijama, ili javnim poduzećima, dakle na proračunima ili taksama, koje pune oni što stvarno rade, svaki dan, jer većina ovih gore spomenutih radi svaki drugi dan u godini, a možda ni toliko – može im se, hoće im se, mi smo ih birali, ovo se odnosi samo na političare ( i na njihove uhljebe-naćvare), koje smo mi birali, na izborima, koje smo zaokruživali na izbornim listama, koji su nam obećavali život dostojan čovjeka, ostvarenja prava na rad i na dostojan život od toga rada. I to ne maloj skupini, nego većini, a zašto ne i svima, pa svi ljudi se rađaju jednaki i trebali bi imati ista, barem temeljna ljudska prava: na slobodu, dostojanstven život koji će ostvariti kroz rad svojih ruku i svoga uma.
Ali…ali…ali…u B i H, a nije mnogo bolje ni u okruženju, pravo na rad i dostojanstven život je za većinu neostvareni san, nekima i cijeli život. A veliki broj i onih koji ostvare pravo na rad, ne primaju plaću za taj rad (Pa ne možeš i raditi i plaću primati, previše je to, ironiziraju nezaposleni!). A što tek reći o onima koji su bili zaposleni, koji su radili i odradili cijeli radni staž ili na neki drugi način stekli uvjete za mirovinu, dakle umirovljenicima, pa većina njih od te mirovine ne mogu svako jutro kupiti ni kruh i mlijeko, i uz to platiti režije, a za lijekove…???
„Međunarodni praznik rada obilježava se kao spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmoro je radnika osuđeno na smrt.
“Sreća je u toj nesreći da mnogi mladi, sposobni, čak i visokoobrazovani, sve češće i oni koju su imali posao, iseljavaju, idu baš „trbuhom za kruhom“, kako bi prehranili svoju obitelj, koja je uglavnom s njima, osim starih roditelja, koje moraju uzdržavati. A oni koji ne mogu iseliti, otići s rodnog ognjišta, njih, nu apsurda, hrane njihovi stari roditelji, od mirovine zarađene u nekim drugim ili trećim zemljama svijeta.A političari, pa oni su izabrani, njih smo izabrali, da rade za sebe, svoje bližnje, i da rade sve po vlastitom izboru! Zato se i bore za sva druga prava, samo ne za temeljna, ljudska prava: pravo na dostojanstven život svakog čovjeka!
Pa ipak, ti mali, obični, siromašni i ugroženi ljudi se ne bune, jer im je utjeran strah u kosti u nedavnom ratu (Samo da rata ne bude!), životare, trpe i šute i danas će, kao i svake godine, negdje uz rijeku, u planini, okupiti se i slaviti Praznik rada, iako odavno ne znaju što je praznik.
A što je s radničkim pravima?
Kakvim radničkim pravima kada je sve manje radnika, a ono što ih ima sretni su da rade, pognute glave, ne pitajući za prava! A političke elite, e one su sa svojim obiteljima negdje na putovanju na prestižnim destinacijama ili će negdje, skriveni od pogleda osiromašenih radnika i gotovo gladnih umirovljenika, roštiljati, vrtiti janjce, a baš ih briga za „ovce“, neka bleje!
E pa, ipak, sretan svima Prvi svibanj- maj, uz ovu fotografiju, iz naše arhive, prekrasnog izletišta Segeta u Kologaju, iznad Tomislavgrada, koji je Duvnjacima sinonim za proslavu Praznika rada, za roštilj, za provod, za pjesmu, za igru za druženje.
Možda će i danas neki barem prošetati do Segeta, a neki i roštiljati, jer kaže ona duvanjska, parafraziramo: Ne roštilja tko ima, nego tko je naučio!
NAPOMENA: Pa ako nam tijekom dana stignu fotografije feštanja s duvanjskog izletišta Kologaj-Seget, gdje se, po tradiciji proslavlja, fešta za 1. svibanj, rado ćemo ih objaviti!
www.tomislavnews.com
