Sindikat Rudnika “Tupnica” iz Livna ima dugu tradiciju, preko 130 godina, a danas vodi najtežu bitku od svog osnutka, ne samo za prava radnika nego i za opstanak samog poduzeća!
Rudnik „Tušnica“ je osnovan 1888. godine, a sindikat djeluje preko 130 godina. Osim duge tradicije postojanja sindikata unutar samog rudnika, vrlo važno je naglasiti da je rudnik bio izvor preživljavanja, desetljećima, za mnoštvo livanjskih obitelji, čiji su djedovi i očevi radili u rudniku. Livanjski rudari su desetljećima sirovinama, omogućavali mnogim gigantima u bivšoj Jugoslaviji, da zapošljavaju stotine radnika i da budu vrlo važna karika u proizvodnom sustavu.
Rudnik „Tušnica“ 2013. godine… Sindikat je još uvijek uz brojne poteškoće aktivan. Više se ne može govoriti o tradiciji iole dobrog življenja djelatnika. Sada možemo samo govoriti o tradiciji mnoštva pitanja koja muče svakog djelatnika rudnika. Pitanja vezana za borbu s golom egzistencijom. Pitanja poput… Što će s nama biti sutra? Hoće li 15 kolega kojima je potrebna hitna zdravstvena njega uopće doživjeti sutra? Hoćemo li ikad dobiti svoje zarađene plaće? Imaju li livanjska politička elita sluha za nas? I tako iz dana u dan… Iz godine u godinu… Ono što se čitav radni, životni vijek stvara generacijama, tone i urušava se poput rudarskog tunela koji je dotrajao.
U svom tom crnilu, djelatnike rudnika još uvijek nije napustio optimizam i nada. Optimizam, nadu i mnogo odgovornosti nosi sindikat, sindikat koji predstavlja 93% djelatnika.
RADNICI TUŠNICE REKLI STOP! ŽUTOM SINDIKATU
Svi stanovnici Općine Livno su mogli svjedočiti kojekakvim priopćenjima, koja su izlazila po lokalnim medijima, naravno u ime Sindikata rudnika ugljena „Tušnica“ . Moglo bi se mnogo toga napisati i o neozbiljnosti samih medija, ali to ćemo ostaviti za neku drugu priču. Priopćenja za javnost su obično bila u vidu političkih i osobnih prepucavanja, temeljena na osobnim mišljenjima i frustracijama. To nije bilo mišljenje sindikata! To nije bilo mišljenje djelatnika! Djelatnici rudnika su rekli STOP! žutom sindikatu, između ostalog i putem zahtjeva za upis promjena Ministarstvu pravosuđa i uprave HBŽ. U Rješenju se navodi: „ Odlukom Skupštine Sindikata od 05. 04. 2013. godine, vrši se promjena osoba ovlaštenih za predstavljanje i zastupanje Sindikata. Iz registra se brišu Branko Janković i Jozo Knez, a umjesto njih upisuju se RUŠKO IŠTUK, novi predsjednik i MATE KONTA, dopredsjednik Sindikata kao osobe ovlaštene za predstavljanje i zastupanje Sindikata. Odlukom Skupštine Sindikata od 05. 04. 2013. godine, izvršena je promjena članova upravnog tijela. Ostali podaci ostaju nepromijenjeni.“ .
Na sve ovo također treba nadodati da je bivši predsjednik sindikata Branko Janković bio i direktor samog rudnika „Tušnica“, što nije u skladu sa Zakonom o radu, te da sadašnje legalno vodstvo ne može doći do službenog pečata sindikata, kao ni do Statuta, a to je još jedno svjesno kršenje zakona, kao i krivo i lažno predstavljanje pojedinaca u ime sindikata.
POKRETANJE SINDIKATA S MRTVE TOČKE
Iako je za stanje, kakvo je sad u rudniku ugljena „Tušnica“ utjecalo mnogo faktora, od ratnih zbivanja, nekompetentnog rukovodstva, prepuštanju rutini, možemo reći da je došlo do pokretanja s mrtve točke. Zahvaljujući prvenstveno sadašnjem, novoizabranom rukovodstvu sindikata zajedno sa svojim djelatnicima, za rudnik ugljena „Tušnica“ ima nade. Sindikat je pred potpisivanjem Kolektivnog ugovora, koji će osigurati djelomičnu sigurnost djelatnicima. Osim potpisivanja Kolektivnog ugovora, politika na županijskoj razini je imala sluha za stanje samog rudnika i njegovih radnika. Od strane Vlade F BiH na 30. žurnoj sjednici, koja je održana 01. 07. 2013. donio se Zaključak kojim se zadužuje JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar i Rudnik ugljena „Tušnica“ d.o.o. Livno da nakon povezivanja rudnika sa JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar, za rudnik „Tušnica“ izrade Plan prestrukturiranja rudnika „Tušnica“ .
Razgovarajući s djelatnicima rudnika ugljena „Tušnica“, koji su ujedno i predstavnici sindikata, saznajemo da nije u cilju samo privremeno pomoći rudniku. Radnici, a mnogi od njih su ljudi koji za 1-2 godine idu u mirovinu, žele da rudnik ponovno stane na svoje noge i ponovno bude izvor zarade za mnoštvo livanjskih obitelji, izvor stipendija za mnoge livanjske studente čija će se stručnost u mnogočemu vratiti rudniku.
Našem livanjskom rudniku nije potrebna injekcija koja će ublažiti bolove, potrebna je dugotrajna terapija i rehabilitacija koja će omogućiti da ponovno bude jedna od glavnih karika u proizvodnom lancu. Da ponovno postane gigant u kojem ljudi ne preživljavaju, već žive, žive od kruha koji je ne sa 7 već sa 9 kora.
