Stećci, bilizi, kami ili mramorovi, kako ih sve zovu, postali su “trendovski” kulturni spomenici, zahvaljujući ponajprije inicijativi četiriju država (Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija i Crna Gora) da se proglase zaštićenim svjetskim blagom pod patronatom UNESCO-a.
Prema trenutačnom stanju istraženosti na području duvanjske općine na približno stotinu lokaliteta nalazi se oko dvije tisuće stećaka. Povjerenstvo za očuvanje nacionalnih spomenika BiH na svojoj 56. sjednici 4. do 6. veljače 2013. donijelo je odluku da se stećci u Lipi proglase nacionalnim spomenikom kulture. Spomenici u Lipi nalaze se na trima lokalitetima – blizu sadašnjega katoličkog groblja (147 primjeraka), nedaleko od njega najveća skupina stećaka u duvanjskom kraju, njih 206 i blizu ceste za selo Grla 35 primjeraka. Dakle, na trima lokalitetima (u tekstu odluke Lipa I, II i III) nalazi se 388 stećaka, uključivši jedan osamljen primjerak blizu njih, ukupno 389 spomenika.
Stećci u Lipi nisu arheološki istraživani, osim šturih opisa u usputnim tekstovima. Ima ih dosta utonulih u zemlju, oštećenih i prekrivenih lišajevima i korovom. Od oblika pretežu ploče, manji dio su škrinje, a svega je šest sljemenjaka. Ukrašeno je šest primjeraka, od kojih su najbrojnije rozete, rubne vrpce, križevi, mladi mjesec i štit s mačem. Riječ je o tipičnim ukrasima i simbolima koji se pojavljuju na mnogim stećcima u Hercegovini, Bosni i Dalmaciji. Reklo bi se da je proglašenjem stećaka u Lipi nacionalnim spomenikom kulture BiH važan čin za njihovu zaštitu i prezentaciju. Nažalost, auktor ovih redaka uvjerio se na mnogim primjerima da je proglašenje nekoga spomenika nacionalnim samo papirni čin. Mnogi od njih, posebice stećci, ostali su i dalje zapostavljeni, prepušten zubu vremena, nebrizi lokalnih vlasti i destrukciji novovjekovnih barbara. Nadati se kako se to neće dogoditi i sa lipskim stećcima, sada nacionalnim spomenicima kultura.
