U Društvo hrvatskih književnika HB trenutačno je učlanjeno stotinu šezdeset članova

Prije godinu na dužnost predsjednika Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne izabran je profesor hrvatskoga jezika i književnosti Ivan Baković. Baković je rođen u Tomislavgradu 1963., a diplomirao je hrvatski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru. Objavio je knjigu pjesama “Zatomljenja” i knjigu izabranih književnih prikaza “Riječima o riječima”. Autor je scenarija za dokumentarni film “Žetva i vršidba – da se ne zaboravi – običaji dubravskoga kraja”. Pjesme su mu prevođene na albanski jezik, a kritikama je zastupljen u zborniku “Đakovački susreti hrvatskih književnih kritičara”. Nagrađivan je za poeziju na Duvanjskim danima kulture i na natječaju za domoljubnu poeziju Udruge veterana 4. gardijske brigade (2016. i 2017.). Urednik je Osvita, časopisa za književnost, kulturu i društvene teme DHK HB i voditelj Književne srijede u Otvorenoj čitaonici DHK HB.

Večernji list: Prošle godine stupili ste na dužnost predsjednika Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne? U kakvom ste stanju zatekli Društvo i što ste učinili za ovo razdoblje koliko ste na njegovu čelu?

– Od svoga utemeljenja 1993. Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne prolazilo je kroz različita razdoblja. Nakon ratnoga stanja, kada nikomu nije bilo ugodno i komotno, bilo je dovoljno svijesti, znanja i volje pa se definiralo oko petnaest – dvadeset institucija i udruga iz područja kulture za koje se reklo da su nacionalnoga značenja (govorim o hrvatskom korpusu u BiH) i njih se financiralo. U to vrijeme smo mi u DHK HB sebi mogli priuštiti i neke zahtjevnije projekte pa i objaviti neke antologije. Kad je takav način financiranja “razbucan” (ne našom voljom, nego čimbenika izvana) i DHK HB i spomenute institucije i udruge su se našle egzistencijalnim problemima, pa je u jednom trenutku došao u pitanje i opstanak Društva. Prethodni predsjednik DHK HB prof. Ivan Sivrić je u svoja dva mandata uspio nekako stabilizirati rad Društva pa i osmislio i realizirao neke nove projekte iako još uvijek nije riješen naš glavni problem, a to je stalan izvor financiranja. Uzevši u obzir okvir u kojem jesmo, tj. državu i društvo u kojem Društvo djeluje, bit ću zadovoljan ako uspijemo očuvati sve što sad imamo od naklade i manifestacija, a ako štogod i pomaknemo, bit ću prezadovoljan. Imamo nekih planova… Nadam se da ću nasljedniku Društvo ostaviti u boljem stanju nego što sam ga zatekao, kao što je i moj prethodnik meni predao u boljem stanju nego što ga je preuzeo.

Večernji list: Nažalost, mi ovdje živimo uvijek u kriznim vremenima kada se po nepisanom pravilu kultura uvijek stavlja na marginu. Kako Društvo uopće opstaje?

– Živimo u oskudnu vremenu koje malo ili nimalo ne prepoznaje značenje književnoga stvaralaštva. DHK HB nema nijedan stalan izvor prihoda i stalna je borba za održanje “hladnoga” pogona – najam prostora, tisak našega časopisa Osvit (koji je, usput budi rečeno, referiran u Central and Eastern European Online Library /Frankfurt am Main/ i po mišljenju struke, radi se o vrlo kvalitetnu časopisu), plaća jednoj zaposlenoj osobi… Kako opstajemo? Nešto sredstava za naše projekte dobijemo na natječajima, nešto “isprosimo”, i tako se nekako, rekao bi naš narod, “promećemo”. A žalosno je to prometanje. Tako će biti dok se ne (ako se ikada) riješi sustavno financiranje DHK HB, ali i ostalih sličnih udruga.

Večernji list: Znamo svi koliko znači jedno nacionalno Društvo posebice u multinacionalnom društvu kakvo je ovo u BiH. Znaju li to i oni koji bi trebali pružiti potporu radu DHK HB?

– Komu god smo se obratili, nismo kucali na zatvorena vrata. Nekad je to malo više, nekad malo manje od naših očekivanja ili od naših potreba, tako da se s te strane ne može reći da “oni koji bi trebali pružiti potporu radu DHK HB” ne prepoznaju važnost DHK HB i ne podupiru naš rad na čemu smo zahvalni, jer da nije tako, Društvo bi davno prestajalo postojati. Problem je u drugom, sva ta potpora je parcijalna, svako malo moramo ići nekomu na “poklonjenje”. Nažalost, sustavna rješenja još nema. Kultura je nekako ostala po strani, neriješena. U pojedinačnim susretima s našim dužnosnicima svi iskazuju spremnost pomoći, no teško i nikako, zbog nedostataka političkoga okvira Hrvata u BiH, ne dolazimo na razinu općeprihvaćena rješenja do kojega nam ostaje trnovit put (sjetimo se samo kroz kakve je muke prolazila Radiotelevizija Herceg Bosne u tom procesu).

Večernji list: Koji su Vam osobno glavni prioriteti u mandatu? Što biste voljeli raditi za DHK HB da ostane zalog za budućnost?

– Prvenstveno, održati postojeće projekte, programe i nakladu koje Društvo ima. Iza toga je rješavanje sustavnoga financiranja Društva. S potporom koju sada imamo i sa sredstvima koja dobijemo na natječajima (iz natječaja isključujem natječaje koje raspisuje Ured za Hrvate izvan RH jer nas godinama, ne znam zašto, ignoriraju) opstaje naš časopis Osvit i niz književnih priredaba od Orašja do Ravnoga (čini mi se da nema općine u kojoj postoji škola koja nastavu izvodi na hrvatskom jeziku u kojoj nismo bili). Rješavanjem redovitoga financiranja bili bismo u mogućnosti i neke veće projekte izvoditi. Žalosti činjenica da svojim članovima pri objavi knjige možemo pomoći samo svojim imenom kao nakladnik, a sve ostale troškove autor podmiruje sam (i on najčešće “uprošenim” novcem).

Večernji list: DHK HB je poznat po svojim brojnim projektima časopisima, tribinama, manifestacijama… Možete li nam kazati nešto više o tom?

– Pored naše središnje višednevne manifestacije “Humski dani poezije”, tu su Ikavski skup, Šimićevi susreti u Grudama u sklopu kojih dodjeljujemo godišnju književnu nagradu “Antun Branko Šimić”, Susreti pjesnika u Orašju, Kraljevstvo riječi u Tomislavgradu, Rijek iz kamena u Počitelju, Pjesnički maraton u Ljubuškom (u suradnji s udrugom Staro Hardomilje), Susreti pod hrastom u Čerinu (u suradnji s Maticom hrvatskom u Čitluku), Živa riječ i književni opus (na Međunarodnom sajmu gospodarstva u Mostaru), u Ravnom bi, nakon maloga zastoja, trebali ponovno krenuti pjesnički susreti, dogovaramo i jednu književnu manifestaciju u središnjoj Bosni. Osim ovoga već dvadeset i osam godina izlazi naš časopis Osvit, dosad je objavljeno stotinu osam brojeva, u našoj nakladi objavljeno je stotinu sedamdeset i pet knjiga. Između nabrojanih godišnjih manifestacija, imamo i našu redovitu Književnu srijedu u kojoj predstavljamo književno stvaralaštvo naših članova. Čini mi se da nije malo.

Večernji list: Riječ književnika, posebice intelektualaca u ovo vrijeme jako se slabo čuje. Mislite li da bi književnici i intelektualci trebali glasnije upozoravati na nepravde?

– Ne samo da se slabo čuje, tj. rijetko se čuje, nego i kad je netko izusti, ne dopire do ušiju do kojih bi trebala stići. Istina je da bi intelektualci, u koje ubrajam i književnike, trebali, kako velite, glasnije upozoravati na nepravde, ali je istina da bismo svi mi pojedinačno to trebali činiti. Za odgovoriti na pitanje zbog čega je to tako trebalo bi nam više prostora nego što ga imamo u ovoj formi. Kako rekosmo, živimo u oskudnim vremenima, ne misleći na nedostatak ulja i brašna nego na nedostatak temeljnih ljudskih vrlina i društvenih regula. Nadati je se…

Večernji list: Koliko društvo trenutačno broji članova i kako se postaje njegovim članom?

– U Društvo hrvatskih književnika Herceg Bosne trenutačno je učlanjeno stotinu šezdeset članova (spomenimo i pedeset umrlih članova od osnutka Društva 1993.). Pristup u članstvo je propisan Statutom (koji se može pročitati na našoj internetskoj stranici www.dhkhb.org). Za člana pristupnika može se prijaviti onaj tko objavi knjigu nedvojbene književno-umjetničke vrijednosti, a za redovitoga člana tko objavi tri ili, iznimno, dvije knjige nedvojbene književno-umjetničke vrijednosti.

Večernji list: Profesor ste po struci, bivši kolega novinar, ali i priznati književnik. Kažite nam nešto više o sebi i o svojim književnim djelima?

– Pišem pjesme, prikaze, recenzije, kritike, reportaže i scenarije koje objavljujem u časopisima u Bosni i Hercegovini i u Republici Hrvatskoj, uređujem i lektoriram knjige, časopise i publikacije. Glavni sam urednik Osvita, časopisa za književnost, kulturu i društvene teme DHK HB i nekoliko godina voditelj Književne srijede u Otvorenoj čitaonici DHK HB. Objavio sam knjigu pjesama “Zatomljenja” (DHK HB, Mostar, 2012.) i knjigu izabranih književnih kritika “Riječima o riječima” (Matica hrvatska Tomislavgrad, 2021.). Autor sam scenarija za jedan dokumentarni film i više televizijskih reportaža. Pjesme su mi prevođene na albanski jezik, a kritikama sam zastupljen u zborniku “Đakovački susreti hrvatskih književnih kritičara”.

Večernji list: Na mostarskom sajmu DHK HB također ima svoj književni kutak. Što ste pripremili ove godine?

– S mostarskim sajmom imamo višegodišnju suradnju u sklopu koje zajedno organiziramo natječaj za literarne radove i fotografije za učenike i studente. Na ovogodišnjem sajmu sudjelujemo s dva programa: jedan je predstavljanje knjige Mare Šakotić “Cvjetni trn”, koja je prošle godine dobila godišnju književnu nagradu DHK HB “Antun Branko Šimić”, a drugi je dodjela nagrada za literarne radove i fotografije na spomenutom natječaju.

www.tomislavnews.com/Izvor: Večernji list