Danas sam pročitao tekst jednog vašeg čitatelja, to je onaj tekst pod naslovom “Idite i najedite se” i jos se uvijek čudim i ne vjerujem kakvo razmišljanje pojedinci imaju o duvanjskoj dijaspori i s kakvim osudama govore o svima koji su pošli u Njemačku.
Zbog toga moram reagirati na taj tekst i bilo bi mi jako drago da ovaj moj tekst (doduše malo poduži) također objavite kao odgovor. U tekstu sam pokušao biti odmjeren, ali i direktan, piše nam Marko Stanić iz Austrije, a mi vrlo rado objavljujemo cjelovito reagiranje, odnosno odgovor na tekst našeg čitatelja „JA TAKO MISLIM : ZNATE ŠTO, MA IDITE, IDITE I NAJEDITE SE“, koji smo objavili 29. ožujka, 2017. godine.
PIŠE : MARKO STANIĆ / www.tomislavnews.com
REAGIRANJE : OTIŠLI SMO U NJEMAČKU I NAJELI SE!
Nedavno objavljen tekst na istom ovom portalu pod naslovom „JA TAKO MISLIM : ZNATE ŠTO, MA IDITE, IDITE I NAJEDITE SE!“, koji govori o odlasku naših ljudi na Zapad izazvao je dosta reakcija na društvenim mrežama. Nije ni čudo s obzirom da su mnogi Duvnjaci iz vana tekst doživjeli kao čistu uvredu. Već sami naslov sugerira da se radi o subjektivnom dojmu čitatelja/autora, koji na jedan podrugljiv način iznosi svoje mišljenje o navedenoj temi, no zaboravlja da se iznošenje mišljenja treba bazirati na razumnim argumentima i poznavanju stvarnog stanja, a ne na bacanju raznoraznih, usudio bih se reći izuzetno primitivnih predrasuda na račun Duvanjki i Duvnjaka, prije svega onih koji predstavljaju dio ovog zadnjeg iseljeničkog vala.
Mnogo je već o ovoj temi napisano i nemam namjeru ponavljati već rečeno, no reakcija i odgovor na ovakav tekst ne bi smio izostati. Idemo odmah in medias res, koristeći citate iz samog teksta. Krenimo po redu:
Citat: „Vaši roditelji su se borili vama osigurati normalan život, priuštiti vam živjeti kod svoje kuće, da bi se igrali sa svojim prijateljima, da i vaša djeca trče po poljima, livadama da udišu ovaj zrak, a…“
Jesu, naši roditelji su se borili za nas i na tome smo im beskrajno zahvalni. No roditelji nisu ti koji nam u životu mogu i moraju sve omogućiti. Prije svega tu je društvo kao takvo, uvjeti za zapošljavanje, kvaliteta obrazovanja, kvaliteta zdravstva i mnogi drugi faktori koji utječu na kvalitetu života u mnogo većoj mjeri nego kuća ili auto. Kada se naša djeca istrče po navedenim poljima i livadama i kada se naudišu tog famoznog duvanjskog zraka (ne brinite, ima kisika i na Zapadu), doći će kući i pitati će što ima za večeru. Tražiti će i mnogo više od večere. A sa 500 KM mjesečno, ako ih uopće dobijemo, izračunajte koliko im možemo ponuditi… Malo je onih koji su imali sreću zaposliti se i „raditi“ u ranim elektroprivredama, županijama, šumarijama itd.
Idemo dalje.
Citat: „Zar je tako lako zaboraviti oca, strica, tetka, susjeda koji je sa puškom branio sve što sada imate, a vi to tako olako napuštate.“
Olako??? Pa znate li vi koliko je suza proliveno i knedla progutano na tisućama rastanaka kojima je duvanjski kraj svih ovih godina svjedočio? Odkuda vam uopće ideja da ljudi olako napuštaju svoj dom i svoje najmilije? Odkuda vam uopće ideja da je Duvnjak zaboravio oca, strica, tetka i susjeda zato što je otišao u Njemačku? Možda je između ostalog otišao i da pomogne tom istom ocu, koji sa 300KM mirovine mora držati još i dvije krave, da bi nakon što plati račune imao barem za jedne tablete? I kažete, „sve što sada imamo“… Kako vi znate koliko mi imamo? Kako znate da li imamo išta?
Citat: „Vjerujte, velika je cijena novog života, velika je cijena novca koji je najjače oružje đavla.“
Jeste, velika je cijena. A vjerujte vi meni, često se isplati ono što ste skupo platili. I nazivati novac „oružjem đavla“ je blago rečeno smiješna izjava koju može izreći samo onaj koji nikada nije patio od manjka istog. Tim „oružjem đavla“ čovjek financira obrazovanje svojoj djeci, skrbi se za njihovu zdravstvenu zaštitu i osigurava im osnovne potrebe, a uostalom i sama Crkva uredno skuplja taj đavolski novac. Pitam se što će crkvi išta đavolsko? Znate li da i Svetu krizmu morate platiti? Malo mi je apsurdno da je oružje đavla potrebno za dobivanje darova Duha svetoga. Ni misu za pokojnika ne možete dobiti bez 20 đavolskih maraka…
Citat: „Danas većina mladih obitelji imaju kuću, stan, auto, a ipak odoše preko granice. Zašto?“
Vi očito živite u nekom ugodnom i izoliranom svijetu i niste svjesni realnosti oko vas. Prva stvar je tvrdnja da većina mladih imaju kuću/stan i auto. Uz najbolju volju i namjeru ne mogu shvatiti odakle ste iskopali tu informaciju. Ja spadam u tu mladu generaciju i vjerujte mi, većina nema ni jedno, ni drugo ni treće. Mnogi ni posla nemaju, a i ako imaju, ne trebam vam objašnjavati kakve su to „plaće“ i kakvi uvjeti rada. Ili bi očigledno možda trebao pojasniti?
Ali hajde nek bude, nek svi imamo i kuću i auto. Problem je taj što se zidovi ne mogu jesti. Razumijete? Problem je taj što se sve veći računi neće platiti sami od sebe. Problem je taj što auto treba i osigurati i popraviti i natankati, makar to bio taj vaš spomenuti Passat. Problem je taj što, kao što sam već napomenuo, ni u crkvu više bez novca ne možete. Problem su i milijuni drugih stvari. Ne daj vam Bože neke bolesti, pa da onda troškove vidite. Pa vi budite Harry Potter i rasporedite 700 KM mjesečno, ako ih uopće imate.
Citat: „Radi čega??? Da bi vozili Mercedes umjesto pasata, da bi imali stan od 100 m2 umjesto 80 u kojem živite s jednim djetetom? E, moj mali čovječe, kako si dopustio da te zaslijepi blještavilo sotone koje nitko nije ponio na onaj svijet, pa nećeš ni ti.”
Ovakve predrasude već prelaze granicu dobrog ukusa i vrijeđaju većinu naših sugrađana, koji su davno ili nedavno napustili rodni kraj. Ne razumijem čemu takvo degradiranje duvanjske dijaspore. Što bi ova rečenica trebala značiti; da bi imali stan od 100 m2 umjesto 80 u kojem živite s jednim djetetom? Sa jednim djetetom? Zar stvarno mislite da su Duvnjaci toliko škrti da eto ne mogu sebi priuštiti bar dvoje djece? Živim vani i upoznao sam na stotine obitelji u raznim krajevima. Nisam siguran znam li ijednu obitelj sa samo jednim djetetom. A sve i da ih vi poznajete, je li vam ikada prošla ideja kroz glavu da mnoge obitelji žele više od jednog djeteta, ali iz raznih zdravstvenih razloga nisu blagoslovljeni sa više njih? Imate li vi uopće pojma o čemu pišete? Osim toga, ako i ne žele više djece, zar ih zbog toga treba osuđivati?
I da, eto svi smo mi napustili svoj kraj radi 20 kvadrata više. Možete si misliti… Velika većina ljudi je otišla da bi uopće imala svoj kvadrat. Dalje; nitko i ne spori da postoje pojedinci koji su otišli da bi se sa nekakvim Mercedesom vratili kući i parkirali ga na ulazu u Elements, ali ako vi smatrate nekoliko desetaka tisuća Duvnjaka takvim seljačinama, onda nemate pojma o društvu o kojemu pišete. A kad nešto ne poznajete, onda to nemojte ni komentirati. Dok vi tuđinu nazivate prokletom, ja nerado proklinjem tanjur iz kojeg jedem, i to ne samo ja, nego deseci tisuća ostalih. Ne želim proklinjati nešto bez čega cijeli duvanjski kraj, ma cijela država vjerovatno ne bi ni postojala.
Citat: KAŽU – IDEM ZARADITI MIROVINU???Prođi kroz svoju ulicu, svoj kvart pa pogledaj-na prste jedne ruke možeš nabrojati umirovljenike koji uživaju u mirovini, vrate se oni iz tuđine kao iscrpljeni starci koji na tabletama žive, u prosjeku, još godinu-dvije.
Prošao sam kroz svoju ulicu/kvart/selo i gle čuda, nemam dovoljno prstiju da nabrojim umirovljenike koji već godinama uživaju u njemačkoj mirovini. I ne samo to. Ta ista mirovina često hrani još dodatne dvije-tri obitelji. Moja oba djeda su njemački umirovljenici, jedan ju je uživao skoro dvadeset godina, drugi uživa već desetak i ako Bog da, može još i deset. I ni dana ne žali što je u Njemačkoj radio. Žali samo one iz sela koji žive od 300 KM mirovine i ovisni su o svojoj djeci, koja često ni sama dovoljno nemaju. Vidio sam mnoge iscrpljene starce koji na tabletama žive i vjerujte mi, u tu skupinu češće spadaju oni sa žalosnim BiH mirovinama, sa kojima teško i te tablete nabave.
Dakle opet prišivate određenu etiketu većini na osnovu drugačije manjine. Ne ulazim u ničije razloge odlaska jer ne poznajem ničiju situaciju do kraja, ali osiguranu starost vidim kao jedan od najvećih i najrazumljivijih razloga za odlazak.
Citat: U što se, uistinu, pretvorio ovaj svijet, čemu sve ovo vodi? Biti moderni rob?!
U ovom dijelu aludirate na to da su naši radnici u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj moderni robovi koji, po vašem mišljenu, rade od jutra do sutra i eto jadni se nemaju kad ni najesti pošteno, a svoju obitelj sa jednim djetetom u 40 kvadrata jedva i viđaju. Iskreno, nemam pojma o kakvim vi robovima zapravo govorite. Ja ovdje u Austriji vidim radnike (bez izuzetka) koji imaju uredne plaće (14 njih godišnje), razne socijalne pomoći, slobodne dane, plaćene odmore, uplaćene doprinose, vidim radnike koje zakon štiti i koji ostvarivaju svoja puna prava. Nazivati te ljude modernim robovima je neukusno. Znam i neke problematične slučajeve, ali obično se tu radi o ljudima koji su htjeli kruha preko pogače. Velika većina ljudi ima uredne poslove i uredne plaće, koje nisu uvijek basnoslovne kako nekad čujemo u raznim hvalisanjima novopečenih „uvoznih“, kako ih vi, koji ste „razmisli i ostali“, rado nazivate.
Hajde da se u nečemu i složimo! Moderno ropstvo je ogroman problem globaliziranog svijeta, i kada sam čuo u kakvim uvjetima neki naši radnici i radnice rade, vidim da je moderno ropstvo na moju veliku žalost prisutno i u mom rodnom kraju. Jer kako drugačije nazvati rad i svecom i nedjeljom za pišljivih 500KM u uvjetima u kojima velikom gazdi ne smijete ni krivi pogled baciti, a kamoli nešto reći ili ne daj Bože, zatražiti svoja zakonom propisana prava? Što uostalom možemo očekivati od privatnog sektora, koji može slobodno divljati po tržištu rada, ako plaće kasne čak i u nekim državnim ustanovama, a kolektivni ugovori se redovito krše – i nikom ništa. Kakva je to sloboda, ako sa sto završenih fakulteta nemate ni priliku za zaposlenje ako niste stavili u džep stranačku iskaznicu i duboko se naklonili velikom vođi?
Ljudi odlaze baš zato da ne bi bili moderni robovi. Ili vi, cijenjeni autore, niste nimalo svjesni situacije oko sebe?
Citat: „Samo upitajte Nijemce i Austrijance koliko ih posjeduje kuću ili stan?“
Mnogo više nego što mislite. S obzirom da su kamate na stambene kredite mnogo manje nego u Hrvatskog ili da ne govorim BiH, i s obzirom da i muž i žena mogu naći posao ako žele, kupiti stan sa dvije plaće po kućanstvu i nije tako neostvarivo kao što mislite. Cijene variraju od grada do grada, ali ovdje govorimo o nekom prosjeku. Uzmite uostalom broj deložacija u BiH i Hrvatskoj pa onda to usporedite sa brojem deložacija u Austriji, tada će vam mnoge stvari biti jasnije. Ovdje postoji također i nešto što se zove država, koja je u stanju zaštiti vas od lihvarskih kredita, nebuloznih ugovora, prodaja dugova trećoj strani bez vašeg znanja itd. Nekretnine jesu mnogo skuplje, ali njihova financijska vrijednost je neusporediva sa vrijednosti iste nekretnine u našem kraju. Osim toga, sve i ako se ne odlučite na kupovinu stana, većina gradova nudi solidan broj socijalnih stanova po vrlo prihvatljivoj cijeni. Kada tek dođete u inozemstvo, skup stan će biti najveći problem. Ali to nije problem koji se sa vremenom ne može riješiti. A ako dižete kredite van svoga dometa, onda ste sami krivi za situaciju u kojoj ste se našli. Ni Zapad, ni „prokleta“ tuđina, ni tuđe Sunce, ni banke, ni Angela Merkel… Nego vi i samo vi.
I još jednom valja napomenuti: nema svaka mlada osoba u Tomislavgradu svoj stan ili kuću!
Citat (otac se obraća djetetu): “Više se ne možeš igrati sa svojim prijateljima jer idemo u Njemačku, tata vozi pasata, a volio bi voziti mercedesa.”
E ovo zaista neću komentirati, jer bi morao koristiti vokabular neprihvatljiv na jednom javnom portalu. Za ovo jednostavno nemam riječi.
Ne pišem ovdje u svoje ime, nego u ime svih koji su otišli i svih koji planiraju otići. Osjećao sam obavezu da reagiram i stanem u obranu svojih sugrađana, koji ovakvim tekstovima bivaju vrijeđani i degradirani kao pohlepne i maloumne seljačine kojima je tamo neki glupi Mercedes važniji od obitelji, prijatelja, vlastite djece i rodnoga kraja. Svjestan sam da je ponašanje određenih pojedinaca doprinijelo stvaranju ovakvih predrasuda, pojedinaca koji misle da su bogovi kada tokom ljeta dođu u Tomislavgrad pa divljaju sa svojim skupim automobilima i ne poštuju apsolutno nikakve društvene norme, no svatko normalan zna da se tu radi o neodgojenim pojedincima i da ne možete ostalu veliku većinu trpati u isti koš. Tu vrijedi i kritizirati ponašanje policije, koja sve to sa strane promatra i tolerira.
Zapanjen sam razmišljanjima autora navedenog teksta, koji predrasudama kritizira odlazak iz duvanjskog kraja i omalovažava sav trud, volju i napor koji su naši ljudi uložili vani da bi izgradili jedan novi svijet, ne samo u Njemačkoj nego i itekako u Tomislavgradu.
Moj tekst nije samo namjenjen dotičnom autoru nego i svim ljudima sličnog razmišljanja, jer znam da ih ima mnogo. Ovakvo razmišljanje pokazuje prije svega manjak svijesti o situaciji u našem rodnom kraju a tek onda i apsolutno nepoznavanje duvanjske dijaspore kao društvenog sektora. Konkstuktivna kritika društva bi bila za pohvalu, no da bi kritika bila konstruktivna, valja najprije upoznati društvo koje kritizirate. To ovdje očigledno nije slučaj.
Vi ste razmislili i ostali ste. Jer ste očito imali na čemu ostati. Mnogi nisu to imali. Nisu imali ni minimalno. Stoga su razmislili i otišli su.
P.S. Ne bojte se za nas, nećemo se smrznuti. I Sunce u Austriji dobro grije, ovih dana pogotovo. Pozdrav iz Innsbrucka, iz srca Alpa!
www.tomislavnews.com/Marko Stanić
