PJESMA IZ TUĐINE RODNOM GRADU TOMISLAVGRADU
Duvanjka me majka rodila,
Duvanjskim sam poljem hodila,
U srcu je mome odvjeka,
Tomislavgrad, moja kolijevka!
Život me je ovdje doveo,
njegovi su puti čudesni,
al’ mi nije tebe uzeo,
Tomislave, grade povijesni!
Kada budem sijeda baka ja,
tebi ću se opet vratiti,
puna srca, svojim stopama,
tvoj ću kamen opet gaziti.
U starosti koja kuca
pomalo na vrata moja,
uživat’ u krajoliku
kad već nije mladost moja.
Kad u tuđi svijet ja pođoh,
mišljah’ neće trajat dugo,
al’ prevarih sebe samu,
plan je bio nešto drugo.
Sada povijest ponavlja se,
još lošija nego tada,
masovno se u svijet ide,
da l’ će prestati to ikada?!
Kolk’o njih će kao i ja,
maštati o tome danu,
na počinak kada pođu,
da u rodnom mjestu svanu.
Puno njih će takvih biti,
isto ovo osjetiti.
Tuđina nam dosta dade,
ali više nam ukrade.
Ima nešto u tom svemu,
priznati ću vama sad,
da ne odoh, ne bih znala,
NAJLJEPŠI JE RODNI GRAD!
Autorica: Ruža Marinčić
www.tomislavnews.com
