TUĐEG KRUHA DOSTA NAM JE VIŠE
Duvanjsko je gnijezdo nadlijetala,
jedna bijela, zabrinuta ptica.
Pitala se svakim danom više:
,,Di odlaze ta duvanjska dica?”
Od vjetra je odgovor dobila,
vjetra što ih već odavno prati,
vjetra što ih po svijetu raznese,
,,Odu mladi, a starost ih vrati!”
Svoju gruda kada ostavljaju,
avantura u glavi im nije,
niti mladost, i hirovi njeni,
već nevolja, sada k’o i prije.
Svi odlaze trbuhom za kruhom,
stara majka na put ih isprati,
i blagoslov svoj nad njih izruči:
,,Ajte dico, i Bog nek vas prati!”
Bijela ptico, raširi još krila,
i odleti u svijet pogledati,
to su ljudi koji se ne kriju,
čisti obraz neće okaljati!
Ne kriju se, već pošteno žive,
od svog rada djecu odgajaju,
ta prilika pružena im nije,
zato rodno gnijezdo napuštaju.
Bijela ptico, letom vjetar stigni,
ti mu reci da mora prestati,
razbac’o je po svijetu nas dosta,
sad nek puše da se tko god vrati.
Da se vrati na svoje ognjište,
da zrak punim plućima udiše,
da odgaja djecu kruhom našim,
tuđeg kruha dosta nam je više!
Autorica: Ruža Marinčić
www.tomislavnews.com
