I dok se s jednima opraštamo, neke nove klince očekujemo. DRAGI DEVETAŠI, DOBRO NAM DOŠLI! 🥰 A kako biste znali što vas očekuje, pročitajte pismo naše maturantice Ružice Parlain upućeno vama. Jest malo duže, ali ipak smo mi gimnazijalci i volimo čitati i učiti! 😀
BUDUĆIM PRVAŠIMA
Famozna srednja škola. Kad si u prvom razredu, čini ti se kao da te čeka čitava vječnost do četvrtog, a kad si u četvrtom i ponavljaš gradivo za maturu, nemaš pojma u kojem si razredu što učio, ako si učio. Teže je ako nisi majstor prepisivanja, a i to je talent, a naša škola rađa talente… Šalim se, prepisivanje je zabranjeno, možeš dobiti neopravdani, a njih smiješ imat 4 na polugodištu, 7 u godini, čisto informativno. A možeš biti poslan i kod pedagogice ili ravnatelja, ali baš tad nisi ti kriv, stvarno profesor nije bio u redu, pa ti si, jadan, otišo samo na kavu… Ako si sportski tip, možeš trčati do Academie ili Bubblesa i neprežaljenog Intermezza (sad je fensi Renome, lijep za dejt), jer je naša škola na kraju grada, a ako si onako za manje fizičke aktivnosti, raspoložen za pikado ili karte, Bulin je tvoje gnijezdo.
Dakle, učenje. Nemoj bit glup ko stup, jer se stvarno puno energije mora uložiti u to da baš ništa nikad ne slušaš, pružaš neki tihi otpor svojim plandovanjem i meditiranjem, malo glasniji gađanjem papirićima i drugim rekvizitima koji se nađu pri ruci (minuta šutnje za sve izgubljene i ukradene kemijske, gumice i olovke) i najglasniji trač partijom. Šta je ona obukla, šta je on reko, ajme meni, onda je ona to čula, meni ništa jasno… Sve postaje šuštanje i pištanje i smetanje, imajte obzira prema školskim kolegama i profesorima. Većina njih ne stvara apsolutno nikakve probleme ako se ponašaš korektno i kulturno, uvijek će izaći u susret jer ni njima, kao ni nama, nije u interesu ljeto provoditi u školi, jer kao što jednom reče Ivica Čondrić, profesor glazbenog: Ja od vas tražim da učite, baš sam blesav, u školi tražim da se uči.
Ako ne učite, ne slušate, ne pratite, tad radite na samodestrukciji. Jer ova škola je vaš drugi dom sljedeće četiri godine, i samo vi možete stvarati i živjeti lijepe priče i ugodnu svakodnevicu. Vjerujte, ima vremena za sve, i za učenje, i za prijatelje, i za izlaske, i za sve što želite. Nemojte zaboraviti ostaviti vremena za sebe, jer ćete se suočavati s enormnim količinama stresa i problema. Kad se oni dogode, ne umanjujte njihovu vrijednost. Uvijek je nekome gore od vas, da, ali bijes i nezadovoljstvo koje osjetite nemojte usmjeravati u takvo tješenje, nego u rad da vam bude bolje. I onda ćete u četvrtom razredu moći ovako prosipat pamet ko ja, hehe. A meni sad prosipaju studenti, tako ide hranidbeni lanac…
Što se tiče hrane, tek sam u četvrtom razredu skužila da je dozvoljeno kopirati ultramoderne-uređene-američke škole i kao najobičniji smrtnik svežder ponijeti hranu od kuće. Ali nemojte se zaletjeti u tom kopiranju Amera, vaš autfit mora biti pravi misni, ni ne pomišljajte na, recimo, raskinute hlače. U vašem ormaru mora se pronaći i bijela majica za tjelesni jer profesori Double J (Jurčević i Jurič) ne toleriraju pretvaranje dvorane u modnu pistu. Ta dvorana zna biti stadion, cirkus, mučilište, gdje za 25 minuta trčanja dušu ispustite, ali sve to mora biti u bijeloj majici i nikako drukčije. Inače – minus! Moj razred sigurno drži rekord u skupljanju minusa, tako da ne pokušavate to nadmašiti.
Dobro, vrijeme je da vas upoznam s ostalim profesorima. Prvo će vam vjerojatno doći razrednik. Moj razrednik Grgo Radoš redovito nas je posjećivao na odmorima i njušio tko ima svježe kečine. Bogu hvala, ne mora se više sekirati oko toga. Moj razred je bio kao kutija cigara, skraćuje život. Stoga nam je Jozo Radoš, profesor zemljopisa, jednom zgodom povjerio kako se u zbornici uzdiše i tegobno puše kad se sprema na ulazak u naš zoološki vrt/ić. Osim tih povjerljivih informacija(naravno, nismo imali pojma, bili smo uvjereni da smo svima najdraži), on nas je svaki sat hranio nepresušnim informacijama za koje sam se znala zapitati otkud ih više izvlači. Traži da razmišljamo i da logički povezujemo. Predmeti logika i filozofija kod profesora Ljiljana Kutleše dopuštali su i razgovore o filozofskim temama, i zabavu s vicevima, i mozganje o zagonetkama. Družili smo se i s Marinom Gašpar, također profesoricom filozofije, za koju mi je jedna sadašnja prvašica rekla: „Ona je meni baš super, zanimljiva, vidi se da čita, ono, zna pričat..“ Na njezinom satu nekako se svi pripitome, uozbilje, zapravo budu prisutni duhom i tijelom. Vidi se trud koji ulaže u prezentacije lekcija i nastojanje da nas zainteresira. Naravno, jedan i jedini koji je uspijevao držati pažnju sve i do jednog učenika, i to svojom naracijom, humorom, glasom koji ne možeš ne slušati, bio je naš fra Slaven. Dakako, ima i onih od kojih se, što se kaže, ori škola kad pričaju. Franka Tomas znala je nekoliko puta uplašiti učenike iz prvih klupa dok nismo naučili da ona tako priča, a spretno se snalazeći u situacijama koje učenici stvaraju, osvojila je naše simpatije. And, by the way, ako treba, sto tisuća puta će ponoviti kako se tvori pasiv. Katu Krajinu pamtim po redovitim čančanjima plusa poslije sata jer si odgovorio na pitanje ili nešto pročitao. Sjećam se da je jednom prilikom održala sat s troje učenika i da je dobrodušno nudila dodatne sate onima koji su trebali ispraviti ocjenu.
Prilika za ispravljanje ocjena najviše je bilo iz fizike kod profesorice Ružice Pokrajčić koja ima pamćenje Sheldona Coopera. Jednom me nije ispitala, a bio me je red. Je li profesorica zaista zaboravila ili je to bio čin milosti, e to ostaje misterij. Ja uzela i šutjela. Ona je jedna od rijetkih koja je uspjela uspostaviti potpunu tišinu u razredu. Atmosfera je bila življa i vatrenija na satima biologije kod Mare Baćak, koji su mi nekim čudom najbrže prolazili. Lijepo me opisala kad sam dobila sve bodove iz genetike: „Kod tebe nema između. Ili učiš ili ne učiš. Kad učiš, nitko ti nije ravan, a kad ne učiš, isto.“ Eto, da dokažem kako je ona pravedna profesorica koja neće uskratiti ili nadodati ocjenu. Može se reći da kod nje ocjena jest mjerilo znanja. Kad sam već kod mjerila, da riješim i matematiku. Imala sam čast da sam uživo slušala slavne Đindine fore. Prokopajte malo po školskim novinama ako niste upoznati s njima. Matematiku mi je predavala i profesorica Sanja Kovačević, koja će vas zadiviti svojom smirenošću. Pišite zadaće!
Jedine zadaće koje sam ja radila s užitkom bile su iz hrvatskog jezika. Kod Ivane Dilber hrvatski jezik nije samo čitanje i pisanje, njezin sat je vrijeme aktivnog razgovora, slobodnog iznošenja svojih mišljenja, temeljitog tumačenja i razumijevanja povijesti književnosti. Ja gajim neku uzvišenu ljubav prema književnosti, pa to sve zvuči ozbiljno, ali ne brinite, Ivanin sat je safe place gdje ne nedostaje i zabave. Kao što moja prijateljica kaže: Hrvatski nikad ne razočara! Jako interesantni su bili i sati iz povijesti kod Slobodana Radoša. Pripremite se na ulazak s Ej men, šta ima, jeste dobro, dobro ste, zatim malo zafrkancije, onda slušanja, pisanja, pa opet zafrkancije i sat je već gotov. Pripremite se i da vam ruka otpadne kad budete radili kontrolni. Meni ruka baš i nije otpadala, primjerice, na kontrolnom iz kemije. Ja bih zastala na pisanju konfiguracija, jedino sam znala odgovoriti čime mi je frizerka izbijelila kosu kad sam bila friško ofarbana, ali profesor Jakov uspješno je ostvarivao komunikaciju s aktivnim učenicima koji su dobro znali baratati kemijskim spojevima.
Prilično kratko smo se družili s profesorom Slavenom iz likovne umjetnosti i profesoricom Klarom iz njemačkog. Ostali su živi i zdravi poslije nas, valjda je dobro prošlo. Samo u prvom razredu imat ćete informatiku, koju je meni predavala Ivanka Malić. Od kabineta se jedino sjećam da sam sa svojom susjedom u slobodno vrijeme igrala Stardoll ili Rekvizit. Profesorica je sasvim korektna u predavanju i davanju ocjena i pluseva i slobodnog vremena za igrice. Dvije godine mučit ćete se s latinskim jezikom, ali upamtit ćete sigurno bar nešto jer profesorica Matea Grgić detaljno obradi svaku rečenicu i potrudi se da shvatimo gramatiku. Vratimo se sad na likovno, Slavenov prethodnik bio je naš poznati kipar Ilija Skočibušić koji je često postavljao pitanja za plus i šetao lijevo-desno učionicom dok je pričao. A pitanja za peticu uvijek je postavljao profesor njemačkog Mate Gadža. Njega se pamti po tim pitanjima i originalnim rečenicama za prevođenje. Ako na ploči promašiš neku imenicu za slovo, nema problema, lijepo ćeš napisati deklinaciju te imenice koju tek onda smiješ ispraviti. I tako svih ostalih 15 grešaka. U jednoj rečenici. Da.
Ako mislite da će vas od toga zaboljeti glava, samo pričekajte dok dogurate do politike i gospodarstva i ustroja BiH. Da vam se zamanta od pustih vlasti i organa i skupština i ministara. Dobra stvar kod tog predmeta je profesorica. Knjižničarka i naša najvjernija prijateljica, Lucijana Gudelj! Škola je napokon uspjela da mjesto okupljanja bude knjižnica. Iako bi često pobjegla od naših tričarija i kokodakanja, Lucijana je uvijek tu za sve što vam treba! Dođite i nećete požaliti! Zvijezda naše škole! Duhovni i politički (fakat predaje politiku) vođa! Knjižnica -mjesto smijeha i raznih drugih grijeha! Zbog knjižnice se elegantno odlazilo sa sati. Lucijana je u nekoliko navrata rekla kako ćemo joj mi faliti baš zbog tog intenzivnog druženja, pa vas pozivam da joj vi sada pravite društvo. Možda malo izgleda strašno na prvu (i meni je bila, kad me pitala šta mi treba jedva sam procijedila Zlatarevo zlato), ali ona je duša škole koja ima najviše sluha za vaše potrebe.
Ovaj sastav je trebao biti sastavić, dobro sam ga nakitila. Ako ste došli do kraja, želim vam dobrodošlicu u Gimnaziju. Za socijalni život, učenje, odnos sa profesorima, ne želim vam ni mrvicu sreće koja magično pada s neba. U sljedeće 4 godine na teži način ćete naučiti da ste sami tvorci svoje sreće. Želim vam da se opustite, zabavljate, i čitate. I obavezno se uslikajte u prvom razredu, da kasnije gledate kako ste bili mali i slatki. ☺️
Ružica Parlain
IV.a
druga klupa uz prozor
učionica preko puta zbornice
Gimnazija Marka Marulića
Tomislavgrad
Bosna i Hercegovina
Adio!
Pismo je objavljeno na FB Gimnazije Marka Marulića Tomislavgrad
www.tomislavnews.com
