dok neki vjerni i u muci hrliše.
Straha u ljubavi nemaše,
do krvave Kalvarije tebe pratiše.
Na dan Muke Gospodnje,
slatke duše samo tvoje postaše.
Noćne pute sjajem Svjetla obasjaše,
s grančicama i molitvom braća je dočekaše.
Mlada srca ražarena stajaše,
na vratima Porcijunkule Ljubav dozivaše.
Klara, djeva, čežnju duše ne skrivaše,
halje raskošne, u tom’ jednostavne postaše.
Kristu svome djevičanstvo darova,
i žuđeno siromaštvo srce njeno obradova.
Među zidinama život skriven posta,
molitva, pokora i post njoj bijaše dosta.
Daj mi Kriste poput Klare biti,
volju svoju u tvoju predati.
Križ moj i sve moje nade,
neka u tebi nađu snage.
U drugima želim gledati Tebe,
rane njihove cjelivati, spasenje dobrim zasluživati.
Neka usne moje stoga kliču slava,
Tebi, Kriste, kojemu je sva hvala.
Autorica: s. Ivana Klara Čuić
