Koliko puta ste čuli od starije čeljadi kako je suvi kruv grij (grijota, grijeh), baciti, da je zdraviji od svježeg, današnjeg. Mnogi se još sjećaju iz djetinjstva kada bi im komad kruha pao na zemlju ili ga nisu mogli pojesti, trebali su ga poljubiti pa baciti-pticama, životinjama, jer je “kruv Božji nimet” i ne možeš ga samo tako bacati.
Ostale su te predaje prenošene s koljena na koljeno u duvanjskom kraju i do dana današnjeg.
Recite vi stariji koliko puta ste rekli pred djecom da vi volite stariji, jučerašnji kruh, da je zdraviji od svježeg, a sve zato što vam je teško baciti stari kruh! Djeca i mladi vas rijetko poslušaju i stvarno su u pravu kad se pobune, ako im govorite da jedu jučerašnji kruh, a svježi neka stoji za sutra.
“Kakva je tu logika, svaki dan kupujemo (ili pečemo) svježi kruh, a stalno jedemo stari, jučerašnji, razmislite malo ima li to smisla, ako mi volimo svježi, a volite i vi samo nećete priznati”, uzvraćaju djeca ili unuci starijima.
Ovo podsjeća na neku davnu priču kako su Duvnjaci jeli jabuke, kad nije bilo jabuka u izobilju, kada se jabuke čuvale kao lijek, ili se slale dragim osobama, prijama, pa bi jabuke kružile od ruke do ruke dok ne bi sagnjile.
A davna priča kaže kako Duvnjaci koji uberu sepet jabuka svako jutro ih pregledaju i one koje su počele gnjiti, koje postaju trule, daju čeljadima.
I tako jabuka nestane, a čeljad nikada zdravu jabuku ne pojedu! Ostalo je nešto i do dana današnjeg u toj priči duvanjskoj. I ne samo duvanjskoj!
(Napominjemo kako danas ima više načina upotrijebiti jučerašnji suhi kruh: u drobu, za prženice, napraviti prezle/mrvice…, a i trule jabuke mogu se upotrijebiti, preraditi…)
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
