Točka na I bila je posjeta Monice Bellucci Republici Srpskoj, a prije toga su Bošnjaci doveli Angelinu Jolie u Sarajevo, i onda smo i u tom segmentu mi ostali neravnopravni. Što je interesantno obje ove glumice su iz našeg kulturnog i civilizacijskog kruga, ali oni imaju svoj lobi koji mi nažalost nemamo…
Piše: Marin Topić l hercegovina.info
Onako uz kavu, vijećali smo, koga bi mi mogli dovesti na neko snimanje, a po redu stvari morali bi po nju ili u Moskvu ili u Istanbul. U Moskvi nisu baš dobri sa tim glumicama, a kako mi se čini tamo su dečki aktualniji. Mi smo rusku prijestolnicu prekrižili, pa nam je ostao Istanbul. Nakon vijećanja nekako smo skontali da bi dobra kombinacija bila Hurem, em je pravoslavna, em dolazi iz Turske, ali bi tu bio problem jer bi se možda mogli zamjeriti Erdoganu i službenoj Turskoj, ali mi to nikako ne bi htjeli. Druga stvar koja je možda i važnija jeste, ako bi je i doveli ona bi odmah pobjegla u Banjaluku, te smo je definitivno prekrižili.
Nakon svega nekome na pamet pade Sila (Cansu Dere) koja bi bila idealna. Ona bi sve nas posložila, mi imamo predsjednika Živka Budimira koji je kao multietničar, odgojen kao oficir JNA gdje je sila bila odrednica svega. Ista ta sila ga je dovela i za predsjednika Federacije iako je dobio samo 2000 glasova. I zadnje što je najvažnije za geostrateške odnose je tursko-američka koalicija i to bi bilo idealno za slaganje osovine Washington-Zagreb-Berlin-Sarajevo-Istanbul, i to je takozvani Drang Nach Osten koji vuče korijene još od 1. svjetskog rata. Uz sve to trebali bi imati i redatelja i našli smo ga u Bobi Jelčiću, i to je naš Danis Tanović. Dečko je snimio film “Obrana i zaštita” i odmah je pozvan u Berlin, a tamo će antitalenti kao što su on i Tanović politički dobiti nekog medu za nagradu, da mogu reći Danke za Sarajevo ili Zagreb.
On bi bio idealan domaćin, a ukoliko bi Sarajevo bilo ljubomorno zbog dolaska Sile u Mostar imamo i mi aerodrom, tako da bi mogla sigurno sletjeti. E, sad kad Sila dođe u Mostar pitanje je gdje bi je mogli odvesti? I tu smo imali sreće zahvaljujući našim ljudima koji su žestoko čuvali tradiciju zadnjih 500-600 godina. Možemo je odvesti u Bekiju, Nahiju, a završnica bi bila u Osmanlijama. I tu bi trebao biti naš Drvengrad, a inače je rodno mjesto našeg političara Bože Raiča koji je sada u Zagrebu.
Nakon svega i mi Hrvati bi se riješili kompleksa i imali bi svoju ljepoticu iz tuđe avlije sa kojom bi se mogli dičiti i onda bi došli na pozicije iz zlatnog doba Herceg Bosne kada su novopečeni tajkuni nakon što su se naklepali love počeli sebi nabavljati i ljubavnice. Tako smo imali slučaj kada se u svatovima (a to je u to vrijeme bila jedna od rijetkih kulturnih manifestacija) da muž govori ženi pokazujući na neku plavušu: Ono ti je ljubavnica od našeg prijatelja, a ona mrtva hladna odgovara : Naša je lipša. E tako bi mi dolaskom Sile imali svoju lipšu, i mogli bi snimiti svoj film. Bobi Jelčiću bi poručili da iz Zagreba povede Božu Raiča koji će ostati zapisan u povijesti po rečenici “Federacija nema alternative”, koji bi čim bi vidio ovu glumicu rekao Sila nema alternative. A i naš oficir sa početka priče bi uz Silu mogao postati oficir i džentlmen.
Čim naš redatelj dođe iz Zagreba mogao bi početi snimati film koji bi se zvao “Ljubav i rat”. Dečko je tako inteligentan da nakon 20 godina rata u Mostaru na koga je palo sve osim atomske bomba, i nema što nam se nije dogodilo, on je smislio priču kako otići na sahranu prijatelju druge vjere. To je zaista začuđujuće inteligentno, a kontam ipak da bi se taj film mogao zvati “Ljubav i zaštita” koji će odmah ući u državni proračun Republike Hrvatske i taj će se film prikazivati u svim školama u sklopu zdravstvenog odgoja.
PS: Nakon moje prošle kolumne nazvao me dobar prijatelj inače Bošnjak iz Sarajeva. Inače Sarajevo jeste jedan od najzagađenijih gradova, ali definitivno ima najbolji humor na svijetu. Kaže on da tamo već kruži vic što će se desiti ako i tamo zaživi zdravstveni odgoj sličan onom u Hrvatskoj. Vic ide otprilike ovako: Čuo babo da mu se sin proseksao. Jutro nakon toga on sav sretan pije kavu i čeka sina da ustane i da mu čestita. Kada je ovaj ustao on reče: Dođi sine babi u krilo da ti čestitam. Ne mogu babo boli me guza, odgovori sin.
