NOMADI
Kufer stisnut na bedrima,
krpom umotana kobasica, kuhana jaja i ječmena pogača.
Kolodvorsku scenu iz prošlog stoljeća zamijenio je napredniji oblik migracija.
Mase se kreću kudikamo učinkovitije kartičnim plaćanjem.
Udobno, na redovnim linijama i charter letovima.
Neprekidno pulsiranje asfaltom, nebom.
Satelitski impulsi kolaju krvotokom umornog kontinenta.
***
Ne tako davno, razlijevali su se nomadi po dinarskom masivu.
O Jurjevu uzdizale su se bijele mase prema planinskim selištima.
O jeseni vraćali s utovljenim blagom, pletivom i nabreklim mješinama sira.
Sve to je izvjetrilo, tek predmet etnografskih istraživanja.
***
Pomeo je napredak ovce i selišta sredinom prošlog stoljeća.
Tekuća voda, struja, draž sesilnog života ubrzali su zaborav.
„I bolje da je tako. Mizerija naša dalje od nas!“- statistika je okrutna.
Rođen sam poslije, nebuloznim što pročitah iz priča nalik na bajke.
***
Danas je drugačiji ritam migracija.
U povijesnoj šali svi postadoše romantična maštarija iz 19. stoljeća.
Milijuni digitaliziranih Sonderlinga u potrazi za srećom.
Tko bi rekao… živjeti Ameriku među klasicističkim fasadama.
***
Svi zavarani punim ustima zavičaja,
pohranjuju uspomene na pametnim telefonima.
Diletantske fotografije razmjenjuju se između zavičaja i tuđine.
Naraštaju sa znakom Vječitog Žida, nema smiraja.
***
Evo već je Badnjak,
hitaju nazad pogrbljeni adventskom kramom.
A potom ljeto, pravac na jug, evo nomada opet k nama.
Vuku gumene čamce, diskontni prašak za rublje, luft madrace.
***
Uznesenje Djevice veliko je finale našeg sezonskog rojenja.
Bacakamo se, stiskamo, miješajmo i množimo u zajedničkoj sluzi kao jegulje u Sargaškom moru.
Slavimo i gostimo se, već sutra otplivat će svatko u svoj rukavac.
***
Najlakše je djeci pozitivizma.
Hladni rez im je prost poput čestice atoma.
„Es muss sein.“- ponavljaju Beethovenovu mantru i čilo gomilaju.
Komforan automobil, gadgeti, apartman uz more.
Što tu ima da se razmišlja.
***
Drugi me muče.
Posvećeni ili izigrani, kako se uzme.
Ni tamo ni ‘vamo.
Rascijepljeni na prije i sad, moguće i stvarno.
U pogledu prema prošlošću život im se iskrao.
U Zadru, na Gospojinu, 15. kolovoza 2021.
Autor: Silvije Pranjić
www.tomislavnews.com
