Kažu da je direktor jedne od velikih tvrtki preživio 11. rujna 2001. jer je sina prvi put otpratio u vrtić.
Neki čovjek je živ jer je duže stajao u redu na stanici.
Neka žena je zakasnila na posao jer joj budilica nije zvonila.
Netko je zakasnio jer je ostao zaglavljen u gužvi na autocesti u New Jerseyju.
Nekome je konobar slučajno prolio kavu po košulji prije nego što je otišao.
Nekome nije upalio auto.
Nekoga je zaustavila beba.
Drugi nije mogao uhvatiti taksi.
Posebnu pozornost posvećujem ženi koju je na putu do posla nažuljala cipela i morala se zaustaviti u ljekarni kupiti flastere. Zato danas uživa u životu i unucima!
Kad se dogode svi naši mali krajevi svijeta i ja se naživciram jer moram odgoditi nešto ili negdje ne uspijem stići.
Sljedeći put kad pomislite da je dan počeo tragično jer se djeca polako oblače, ne možete pronaći ključeve od automobila, ili vam je pobjegao autobus, nemojte izgubiti živce, možda je baš tako trebalo biti.
11. rujna 2001. Ne zaboravimo.
Gospodine, svim žrtvama daruj vječni mir, a obiteljima utjehu i snagu.
(Kobus)
www.tomislavnews.com/
