sjećanje

SJEĆANJE: Na današnji dan prije 75 godina rođen je Petar Miloš, tim povodom objavljujemo njegovo “Jokino pismo”

Prije 75 godine (18. srpnja, 1948.) godine u duvanjskom selu Crvenicama rođen je Petar Miloš, književnik, novinar, scenarist…dopunite, a vjerujemo da mnogi i mnogo o njemu znaju, neki ga i osobno poznaju, a većina je pročitala njegove knjige, njegove novinarske zapise…

Miloš je preminuo prije osam godina (25. kolovoza, 2015.). Podsjećajući na djela Petra Miloša, a u povodu dana njegovog rođenja, objavljujemo “Jokino pismo” iz njegove knjige “Legende o rodijaku Ćipi”, legende i “Pismo” aktualni kao da su jutros napisani!

Jokino pismo
Dragi ćaća,
ti znadeš da sam ja prekinuo školovanje i tebi ljetos kazao da više ne želim u školu, jer škola ne znači kod nas baš ništa.
Sjećaš se da smo se ljetos složili kako je već bio veliki gubitak i dosada se školovati. A ja sam već u petom razredu htio prekinuti školovanje, ali nisam uspio. Tada su me nastavnici izvukli, jer su mi tri jedinice pretvorili u dvojke. Slično je bilo i u šestom razredu, pošto si se ti tamo petljao s nastavnicima, pa je na kraju ispalo da na kraju moram ić i u sedmi razred.
Sjećaš se da sam ti tad kazao da se ne miješaš u moje stvari. Pa sam nakupio dovoljan broj jedinica i neopravdanih sati. Ali, nastavnicima je manjkala prolaznost radi plaće, pa su nas sve pustili, tako da sam dospio u osmi razred. Tada si me nagovorio da nastavim školovanje, pa sam neredovitim dolaskom u školu zaradio malu maturu. Još si me nagovorio da nastavim školovanje u srednjoj usmjerenoj školi. Na moju nesreću, poslušao sam te, pa sam upisao. Sad znam da teško može propasti onaj tko se upiše u našu školu. Uđeš u evidenciju i gotov si. Moraš napredovati. Tako sam i ja, usprkos tome što sam tjedan dana prije kraja školske godine imao sve jedinice, ipak dospio na popravni, a na kraju i u drugi razred. U namjeri da propadnem i napokon počnem nešto raditi. Nakupio sam dovoljan broj neopravdanih sati, a onda odlazio u školu samo da me mama ne gnjavi nekim blesavim poslovima kod kuće. Ona bi da joj ja krečim kuću. Taman kao da nema nitko gluplji od mene za mahanje četkom po zidu. E, onda sam išao sa svojim društvom u grad, pa svraćao u kafić Nisam mnogo trošio, jer sam redovito dobivao na bilijaru. I kad sam mislio da sam se otarasio škole, stigao si t
i, dragi ćaća, pa sve pokvario.
Znam, dragi ćaća, da ti ništa nisi razumio osim ovoga da sam dobio diplomu. Ali, nije važno, jer ti ionako voliš ljude koje ne razumiješ kad pričaju. Učene ljude. Ako ja tomu pripadam po tvome aršinu, onda sam zadovoljan, a još bih bio zadovoljniji ako mi pošalješ dvije tisuće maraka kako bih kupio diplomu od Boškana. U prošli utorak je stigao iz Zenice, pa je počela i njegova škola.
Tvoj Joko
( P. Miloš: Legende o Rodijaku Ćipi, str.157.-158.)

www.tomislavnews.com