Dobivam vijest o tvom odlasku i nakon toga slijedi nekoliko trenutaka tišine. Uspijevam pokupiti raspršene misli i sabrati sjećanja u riznicu blagoslova.
Ti si sjedio u zadnjoj klupi ali nikako nisi bio posljednji. Često si kasnio na prve sate ali si nas sve pretekao tamo gdje vrijeme prestaje.
Iz svoje zadnje klupe svima si nam davao neku sigurnost. S radošću smo iščekivali tvoje dosjetke kojima bi prekinuo suhoparnost lekcija i tako nas sve vratio u stvarnost. A stvarnost je ta da smo živjeli život punim plućima, da smo se znali radovati malim stvarima i zajedno provoditi vrijeme neopterećeni ovozemnim brigama.
Piše: s. Matija Pačar
Svojim si blagim osmjehom iz zadnje klupe dočikao nas koji bi pobjegli sa sata od straha da će nas ispitivati. Kao da si znao da je najvažniji test života – živjeti radosno.
I evo opet si nas probudio iz životne trke za ostvarenjima, iz užurbanosti za postignućima. Opet si nas na svoj iznenadan način prekinuo u površnosti naših prividnih ugodnosti kako bi iznova promislili o onom bitnom. O prolaznom životu i Vječnosti. O te dvije suprotnosti koje su isprepletene svim našim zajedničkim uspomenama, svim trenucima zajedništva koje smo dijelili.
Vrijeme prolazi i nikada nećemo dobiti garanciju na vrijeme koje nam se komadić po komadić otkriva i daruje u našim svakodnevicama. A smrt, njoj «nijedan smrtnik izbjeći ne može». Jedino vjerom možemo proniknuti do Svjetla Uskrsnuća, jedino iskustvom Božje blizine možemo nadići granice razuma i prihvatiti svoju ograničenost.
Nikako Zbogom nego do viđenja u Njegovoj Učionici. Gore ću te potražiti u prvoj klupi jer zadnje nema.
Najveći od nas – Počivaj u miru dragi Bani! ❤️
www.tomislavnews.com
