Život piše romane, poznata je uzrečica. A nekada su ti romani sa sretnim početkom, uzbudljivim tijekom života, konačno završetkom, mogu biti sretni, ili tužni.
Svako ljudsko biće, ma odakle dolazilo, ima svoj životni roman. Ljubomorno ga čuva za sebe, u sebi, rijetko ga pokazujući javnosti.
Možda, osim onih, kojima je do popularnosti, svjetla reflektora. Ovdje ćemo ukratko ispričati samo dio romana jednog simpatičnog mladog bračnog para, kojemu nije ni do ničega drugoga, već da jedan od aktera samo predahne od silnih tegoba, ponajviše nezaustavljive i prodorne boli, te da konačno iz toga boja, izvuče živu glavu i nastavi sa zajedničkim životom. Ovom romanu dvoje mladih koji su tek krenuli u izazove života još ni izdaleka se ne nazire kraj jer njih dvoje, nakon teške i iscrpljujuće trogodišnje bitke sa otkrivanjem i u konačnici operativnim liječenjem endometrioze o vlastitom trošku, su iznova u iznimno teškom I sada odlučujućem boju o kojemu ovisi i njihova zajednička budućnost. Ako bi mogli na trenutak umiješati se i prognozirati ishod te odlučujuće bitke, saznavši kako je do nje došlo, u kojoj je fazi, i akcentirati što je potrebno da ishod bude u potpunosti sretan, ili bar blizu toga, odgovor je vrlo jednostavan. Za tako nešto trebati će pomoć bližnjega, čovjeka pored vas, ljudi dobre volje, ljudi koji shvaćaju da bi oni, ili netko njihov sutra možda mogao biti u istoj ovakvoj priči. Pa da ne duljimo, evo o čemu se radi. Ona je Magdalena Popović, glavni lik ove priče, djevojačkog prezimena Jović iz Vinjana Gornjih kod Imotskog, 32.godišnja apsolventica studija novinarstva, a njen suprug i njen glavni suborac u toj borbi je Saša Popović, fizioterapeutski tehničar po zvanju iz Karlovca, a donedavno i zaposlenik u logistici u Nizozemskoj. Prije nešto više od četiri godine, kada je ovaj simpatični mladi par ušao u bračne vode i kada se očekivala njena fakultetska diploma, planirano proširenje obitelji, prvi zajednički iskoraci u labirinte života, praktički preko noći nastaju problemi sa Magdaleninim zdravljem. O tome njen suprug Saša, kada smo posjetili taj simpatični par u Magdaleninoj rodnoj kući u Vinjanima Gornjim gdje trenutačno leži bolesna s teškim bolovima, kaže.
“Moja Magdalena prije četiri godine bila je iznimno vitalna, poletna, puna života kada smo se mi vjenčali. Nedugo nakon svadbe krenuli su problemi, prvo sa bolovima u lumbalnoj kralježnici. Dakako prvia pomisao bila nam je kako je to možda benigno uklještenje živca. Krenuli smo normalno sa prvim pregledima i obilascima bolnica, ni u snu se ne pomišljajući da ćemo u slijedeće četiri i pol godine sve do današnjih dana imati svakodnevnu silnu i iscrpljujuću borbu za spas moje Magdalene, borbu koju smo vodili, ona istražujući u svojim užasnim bolovima, ujedno boreći se sa hrvatskim zdravstvenim sustavom, a ja u Nizozemskoj kako bi se čitava borba mogla financirati. Upravo dok vama ovo pričam, jer smo nakon iskustva sa prvom borbom [endometrioza op.a.] te dugog promišljanja, konzultacija, suza i strahova, odlučili ovu borbu predočiti javnosti i iscrpljeni emotivno, financijski, ljudski, te zatražiti pomoć dobrih ljudi. Zašto!? Jednostavno zato što smo nakon toliko dugo vremena obilazaka pa rekao bih svih relevantnih hrvatskih bolnica, najviše onih u Zagrebu, nakon strahova, laži, podcjenjivanja, omalovažavanja I licemjerstva onih od kojih čovjek očekuje pomoć, a koju joj ti ljudi trebaju dati, sami morali otkrivati dijagnoze bolesti od kojih pati moja Magdalena. I nismo ih doznali od naših stručnjaka,već od stranih, upravo zbog upornosti moje iscrpljene supruge koja se nikada nije predavala. Došli smo do adrese jednog svjetski poznatog stručnjaka prof. dr. Thomasa Scholbacha iz Leipziga u Njemačkoj. Otišli smo do njega na pregled I nakon detaljnog pregleda, dr. Thomas je ustanovio da moja Magdalena boluje od višestrukih rijetkih vaskularnih kompresivnih sindroma (May-Thurner, Nutcracker, MALS, zdjelična kongestija), bolesti od kojih po nekim procjenama boluje oko 2,5 posto svjetske populacije.. Na povratku iz Leipziga, odlazimo na hitni prijemni u KBC Zagreb preko kojeg je supruga primljena u bolnicu. Nakon 8 dana boravka u bolnici i pretraga specijalisti zaključuju da u njenom slučaju nije potrebno nikakvo angiokirurško ni endovaskularno liječenje. Po tko zna koji put prepušteni sami sebi, stupamo u kontakt sa svjetski priznatim angiologom i vaskularnim kirurgom dr. Alejandrom Rodriguezom Moratom iz Malage u Španjolskoj koji nam na temelju svih dosadašnjih snimki iz Hrvatske I inozemstva potvrđuje nalaz prof. dr. Thomasa Scholbacha, te nam predlaže osobni dolazak kod njega na još detaljniju i
podrobniju dijagnostiku i točno utvrđivanje koje je sve sindrome neoohodno operirati kako bi Magdalena bila bolje“, veli vidno iscrpljen Saša Magdalenin suprug, nastavljajući.:
“Trenutno čekamo njegov pisani izvještaj obavljene video konzultacije. Isti nalazi su također preko jednog hrvatskog nefrologa poslani u bolnicu kineskog ratnog
zrakoplovstva na obradu te čekamo njihov odgovor, jer je baš ta kineska bolnica imala uspjeha u operativnom liječenju dvoje hrvatskih građana, doduše puno manje
kompleksnih slučajeva od moje supruge. Evo, molim vas, nastavlja Magdalenin suprug, sada samo pročitajte otpusno pismo iz KBC-a Zagreb. A sada, molim vas pogledajte samo nalaz ovog doktora iz Njemačke koji Magdaleni preporuča operacije, jer joj sada i život visi o niti, jer prije svega izdržavanje ovakve boli nije za živog čovjeka.. Svaki nam je dan, sat i minut važan da što prije krenemo u Malagu i/ili Kinu kako bi je spasili, I kako stanje koje svakodnevno progresira ne bi ne završilo ne daj Bože fatalno“, veli nam vidno iscrpljen Magdalenin suprug, koji se uz njenu majku ni trenutka ne odvaja od nje,a nakon što je bio prisiljen napustiti posao u
Nizozemskoj i ostaviti sve na čekanju tamo, ali u nadi da će možda jednog zajedno se vratiti I nastaviti živjeti svoju priču koju su počeli pisati prije ove tragedije koja im je zaustavila živote.
I za kraj ove tužne priče, obratila nam se i njena junakinja s molbom svojim Imoćanima i svim ljudima dobre volje, da joj pomognu,jer se cijela obitelj, pred kojoj su bili vedri dani, iscrpila kako emocionalno, tako i financijski.
“I moja životna priča se okrenula u smjeru u kojem ni u najgoroj noćnoj mori nisam mislila da se može dogoditi, pogotovo kada krenete u tako novi životni period, tako sretni u svijet za koji niste ni znali da postoji.I onda se sve uruši kao kula karata. I sve šta ste znali, imali, osjećali, radili sve mi je nestalo u jednom trenu, gubite tlo pod nogama.Gledate svoj odraz u ogledalu i ne prepoznajete se više.Godinama živim i proživljavam patnju i pakao za koji zdravi ljudi ne bi mogli pojmiti da ljudsko biće, šta se kaže običan čovik, može izdržati, a pogotovo toliko dugo vremena.Sada smo moj suprug, moja obitelj a najviše ja došli do kraja svih naših snaga i molimo za pomoć, molimo i nije nas sram to reći. Nije jer znamo da smo dali sve od sebe, na sve načine da se održimo na površini a naš brod neumoljivo tone.Godinama smo se u tišini, patili, dobivali udarce, borili se protiv hrvatskog zdravstvenog sustava, ne jednom već evo drugi put, ali ovaj put tišina više ne dolazi u obzir, jer u pitanju je život, moj život koji je ostao osakaćen zbog nemara i nebrige naših zdravstvenih instintucija, ostavili su me sa strašnim fizičkim i mentalnim posljedicama,i sada više nisam na dnu već deset metara ispod njega.I sada molim pomoć svih “malih, i ” običnih” a opet najvećih ljudi u ovim situacijama, da mi pruže pomoć i da me spase i pruže ruku spasa bez koje sam godinama živjela. Ruke koje kad se udruže mogu toliko puno učiniti za jednog čovjeka u nevolji, ruke koje će kroz ljubav i dobru namjeru pružiti barem neko svjetlo na kraju dugog mračnog tunela. Kada bi me sada pitali koji mi je životni san, odgovor bi se drastično razlikovao nego onaj od prije par godina. Sada je moj san disati bez boli, znati koji je dan, sjesti bez boli na kavu, živjeti konačno sa svojim suprugom, vidjeti materin osmijeh, proslaviti rođendan i barem jedan Božić izvan kreveta i pod teškim opijatima i ono što mi najviše nedostaje odspavati barem dvije noći bez tolike fizičke muke i brige kako i šta dalje sutra. Toliko je želja….Ali jedna je najveća, ostati živ, dobiti priliku pa i za drugačiju verziju života kojeg nisam mislila da ću ikad morati živjeti, ali i ta verzija kakva god oskudna ostala bit će bolja od toga da me nema ili da odustanem i nikad se saznam postoji li stvarno neki drugi život poslije života kojeg sam živjela,u suzama i teškom grču na licu“, poručila je Magdalena. Humanitarna akcija Spasimo našu Magdalenu već je pokrenuta, a svi oni koji u ovoj priči vide razloge za pomoć mogu je uputiti na adresu:
MAGDALENA POPOVIĆ
Vinjani Gornji 276, GORNJI VINJANI
21260 IMOTSKI
HRVATSKA
IBAN HR 4623400093113996512 – Žiro račun u Eurima.
Obitelj će po primitku donacija, pomoći za liječenje Magdalene, redovito obavještavati javnost. Troškovi liječenja iznose oko 75 tisuća Eura, piše Radio Imotski
www.tomislavnews.com
