“Kad su gorili nebo i zemlja mi skupa smo bili
U blatan rov stali smo nasuprot sili
Tugovali skupa za braćom i suze jedan od drugoga krili
Mi skupa smo i danas jer smo iste snove snili”
Mjesec travanj je uvijek donosio neku nadu, svjetlo i toplinu nakon dugih zima, pogotovo zima na Kupresu. Takve zime – jake, uporne i nepokolebljive su rađale iste takve Hrvate Kupresa. To su bili ljudi srca, ljudi vjere, ljudi svjetla, ljudi puni života i volje za životom, ljudi spremni pomoći svakome u nevolji. Ljudi za uzor. Ljudi koji poštuju starije, ljudi koji žive za obitelj, prijatelje, vjeru i domovinu, ljudi koji poštuju svoja dva velika brata Stožer i Malovan. Dva brata koja su nerazdvojni, dva brata blizanca, koji nisu ljubomorni ni kada sunce iza jednog izlazi, a za drugim zalazi, dijele i prelijepo i prostrano Kupreško polje. Sve dijele bratski. Tu bratsku ljubav su prenijeli na Kuprešake. Bili su tužni kad bi njihova braća Hrvati plakali zbog ljubavi, zbog smrti, zbog nepravde. Vidjelo bi se po njima, jer bi tada na svoje vrhove navukli oblake, maglu, snijeg i kišu samo da ne vide što se događa, jer ne mogu pomoći.
Tako je došao i travanj 1992.godine. Pun nade, ljubavi i vjere u slobodu koja se sanjala dugo, predugo. Prvih par dana tog mjeseca je bilo lijepo vrijeme, pa je to još više budilo žeđ za slobodom. Žeđ u jednoj Nadi i jednom Zoranu da mogu reći svojoj kćerki kako je svanula zora slobode, da se može bezbrižno igrati i da joj nitko neće ukrasti djetinjstvo. Čak su i vjetrovi razgonili tmurne oblake sa Stožer i Malovana kao nagovjestitelje nečega lošeg. Ali više nisu imali snage tjerati te zlokobne oblake i maglu. Kao da su nešto predosjećali, svoju bespomoćnost.
I 6.travnja i 10.travnja su Stožer i Malovan spustili maglu, kišu i snijeg da ne gledaju horde zla koje pristižu sa zakrvavljenim očima. Protivnici su opasniji što se uspješnije kamufliraju. A ovaj protivnik je bio dojučerašnji susjed, prijatelj, radni kolega koji je preko noći postao ubojica, gladan i žedan krvi Hrvata. Zlo je tih dana postalo gospodar života i smrti na Kupresu. Na Kupresu, gdje zlo nikad nije vodilo glavnu riječ. Puno nedužnih Hrvata Kupresa je dalo i darovalo život u temelje Hrvatske države. Ostavili su svoj život da bi nama dali slobodu. Kuprešaci kakvi jesu, vrhunski ljudi, imali su iste takve susjede koji su na prvi susjedov poziv došli u pomoć. To su ljudi koji su živjeli po onoj “Brat uz brata, Hrvat uz Hrvata”. Ostavili su svoju djecu, obitelji, bezbrižne studentske dane i ljubavi, znači sve što su imali dotad i krenuli pomoći. Branitelji iz Tomislavgrada, Posušja, Gruda, Širokog, Rame, Vukovara, Imotskog…
Travanj mjesec prije 28 godina, koji je trebao biti mjesec nade, ugasio je 160 nedužnih života. Kad god noću prolazim kroz Kupreško polje, nekako je svjetlije od svih ostalih. A to 160 najsjajnijih svjetala obasjava nebo iznad Kupresa. Neugasiva svjetla koja će vječno svijetliti, jer samo dobrota potiskuje zloću, ljubav potiskuje mržnju, a svjetlo pobjeđuje tamu.
Vi ste temelj svakog polja na grbu, bijelog i crvenog. Vi ste temelj svakog križa u Hrvata. Vi ste u svakoj zraci sunca iznad svakog Hrvata. Vi ste u svakoj kapljici kiše koja pada na tlo gdje žive Hrvati. Vi ste u svakoj pahulji snijega koja pada na tlo gdje dišu Hrvati, a pogotovo na Kupreškom polju. Vi ste Kupres. Vi ste Hrvatska. Samo vaše obitelji znaju kolika je vaša žrtva, koliko ste imali zajedničkih planova i želja, a to je sve stalo jer ste vi bili spremni ostaviti sve i dati najviše što možete, VAŠE ŽIVOTE.
A mi, mlađe generacije, ne možemo baš puno toga obećati, ali možemo ovo. Kad budemo prolazili Kupreškim poljem sa svojom djecom, stati i objasniti djeci kako su na ovim poljima Ivan, Ante, Pere, Ilija, Tomislav, Zoran… i svi ostali heroji ostavili živote kako bi mi mogli živjeti u miru i slobodi. Neka se prenosi s naraštaja na naraštaj, kako se nikad ne bi zaboravili. Stani na bilo kojem mjestu, pomoli se i zapali svijeću, jer im nikada nećemo moći dovoljno zahvaliti, ali nam uvijek trebaju biti uzor i ponos. Umrlima za slobodu, počivali u miru Božjem i vječna hvala i slava im! A živima hvala i Božji blagoslov!
Vama živima
Vama slobodnima
Vama koji povijest još učite
Vama koji visoko dižete glavu
Kada vidite grobove junaka:
“Ne gazite grobove junaka
Vi što dragu dišete slobodu
Jer živite njihove živote
Ne mutite od izvora vodu”.
www.tomislavnews.com / B.
