Sveti Marko, evanđelist, kršćanski svetac, autor Evanđelja po Marku, aleksandrijski biskup
Sveti Marko po svemu je bio Židov koji je slijedio Isusa i prihvatio kršćanstvo. Deset puta spominje se u Novom zavjetu. Vjerojatno je on, mladić, koji je išao za uhićenim Isusom, zaogrnut plahtom, a kad su ga htjeli uhvatiti, ostavlja plahtu i bježi gol. Na drugom mjestu u Svetom pismu opet stoji da sv. Petar, čudesno oslobođen okova, dolazi u kuću majke Ivana Marka.
Marko je napisao Evanđelje, koje se, prema nekim drevnim zapisima koji su danas ipak diskutabilni, temelji na Petrovim propovijedima u Rimu, a koje po njemu dobiva ime Evanđelje po Marku ili Markovo evanđelje, najstarije je od svih Evanđelja. Marko više od drugih evanđelista ističe Isusovo čovještvo. I drugi evanđelisti naglašavaju da je Isus doista pravi čovjek, ali ga promatraju u svjetlu proslavljenoga Gospodina. Njegovo je evanđelje vjerojatno nastalo prije 70. godine, budući da ne pokazuje da je pisac znao za razorenje jeruzalemskog hrama. Evanđelist Marko postupno nas uvodi otkrivajući mesijansku tajnu što se posvema očituje u smrti i u uskrsnuću Isusovu, da je Isus iz Nazareta pravi čovjek i pravi Bog.
Sv. Marka se na slikama obično prikazuje s krilatim lavom kako piše, jer on naglašava snagu uskrsnuća i savladavanja smrti. Zaštitnik je i odvjetnika, građevinskih radnika, zidara, staklara, pletača košara, notara i pisara, zatvorenika i Egipta. Njemu se utječe protiv nevremena, munje, tuče, protiv nepripravne smrti te za dobro vrijeme i dobru žetvu, piše u wikipediji.hr
U duvanjskom kraju poznata je izreka:” Svetkovina svetog Luke, stavi u nidra ruke, ne vadi ih vanka do svetoga Marka”, što bi značilo da sa svetim Markom dolaze topliji dani. Duvanjski katolički puk se po spomen danu svetoga Marka ravna i po tomu što nakon te svetkovine (25.travnja) počinje blagoslov polja-mise na grobljima, dakle, već u sljedeću nedjelju.
Evo nekoliko pučkih izreka vezanih za Markovdan, iz knjige A.Č.Gaganića
– Ako sv. Marko (25. IV.) volu ne stopi rog, ne će roditi
godina.
– Na Markovdan stopi li se volu rog, u polju je rod.
– Ako u Imotskoj krajini priko zime i prolića zbog
veliki oborina dva puta provriju vrila, znači da će zbog
privelike vlage godina bit loša, ne će se imat kad obrađivat
zemlja i razvit usjevi. Kasnit će vegetacija, ne će bit
plodova.
– Markovo – svetac do podne (poslije se može raditi).
– Sve je ljepše u proljeće nego u drugo doba.
– Čuvaj se cure kad brnistra procvita i kad je vrbopuc
(pramaliće je, uđe joj nemir u tilo, pa joj udari donja u
gornju).
– Baba zvala kad je vrba cvala, a did se odziva kad je
vino priliva.
www.tomislavnews.com
