Sinoć, 10. ožujka, 2021. godine u Galeriji kraljice Katarine u Hrvatskom domu hercega Stjepana Kosače u Mostaru, predstavljeno je književno stvaralaštvo člana DHK HB Stanka Krnjića. Književno stvaralaštvo Stanka Krnjića predstavila je Tina Laco a voditelj programa bio je prof. Ivan Baković, pjesnik rođen u Tomislavgradu.
Objavljujemo dvije pjesme Stanka Krnjića:
SUZE
Postojala je sumnja u Božje spoznaje o našim suzama;
vješto smo ih rađali u mraku još vještije
hvatali dlanovima i odnosili na tople pokrivače.
Bilo je to kao neki tihi noćni obrt
s krajem radnog vremena dva uzdaha prije pijetlova,
o početcima nismo postizali suglasje –
razvili smo dogmu da Bog također spava noću
ili ima pad koncentracije
stoga
dišemo ispod Njegovih radara
slobodniji smo tako ponekad glasnije rastužiti mrak oko sebe.
Uzeli smo još neka oružja u svoju obranu,
ionako smo odavno bili daleko od Boga;
nismo znali da ipak je uz nas.
Bezbrižno smo bacali suze,
ponekad glasno kidali mrak,
prije prvih zrna svjetla
ključali obrt bolnih rituala.
DRVO
Posadit ću drvo
jednom
daleko od svih šuma
od njihovih hladova i zaštita
od mrakova njihovih
i zvijeri
od čopora stabala
gdje se ne bi vidjelo
ni disalo
ne želim jedno iz gomile
svoje drvo želim
ukorijenjeno
u zemlju koja je samo njegova
pod kupolom samo svog komada neba
i nikom da ne pravi sjenu
niti u bilo kojem hladu da lista
drvo koje ište baš svoj komad vjetra
nebitno s koje će strane doći
nevažno koliko će ga lomiti
i samo svoju kišu će imati.
Drvo posaditi, kanim,
grane mu pustiti u svjetove
pa sjesti,
s njim
sloviti i sanjati
