Ovaj zanimljiv tekst stigao je na naš e-mail, autor nije potpisan, a rado bismo ga potpisali jer nam se svidio tekst pa ga objavljujemo. Ako netko zna autora ili autor ovo pročita neka se javi?!
Unuka je pitala svoju baku.
Bako, kako si mogla živjeti ranije…
-bez tehnologije.
-bez interneta
-bez računara.
-bez mobilnih telefona
-bez Facebook- a
Baka je odgovorila:
“Isto tako kao što vaša
generacija živi danas…
-bez ljudskosti
-bez časti
-bez poštovanja.
-bez dostojanstva
-bez stida.
-bez karaktera
-bez ljubavi
-bez skromnosti.
Mi, koje danas zovete “stari” bili smo blagoslovljeni, dokaz za to je naš život.
Nakon škole sami smo radili domaći i uvijek smo se igrali vani do zalaska sunca.
Kad smo bili žedni, pili smo vodu sa izvora, a ne vodu iz plastičnih boca.
Nikad se nismo ugojili jedući pečenja,grah i kruh.
Ništa se nije dogodilo našim nogama, iako smo trčali bosi.
Sa svojim rukama smo pravili igračke sa kojima smo se igrali.
Naši roditelji nisu bili bogati,
ali su nam pružali toliko ljubavi
a ne video igrice da budemo tihi.
Naši roditelji se nisu razvodili, rješavali su zajedno svoje probleme. A mi nismo bili prisiljeni živjeti jedan dan sa majkom drugi sa ocem. Živjeli smo svaki dan zajedno.
Nikad nismo imali telefone, dvd-e, Playstation Xbox, video igre, svoj kompjuter, internet….
ali imali smo prave prijatelje.
Išli smo njihovim kućama bez poziva i uživali u kruhu sa džemom ili šećerom.
Rođaci su imali kuće blizu jedna druge da uživaju u zajedničkom vremenu.
I da se nađu jedni drugima u svakoj nevolji.
Zaista smo na fotografijama crno bijeli, ali u tim fotografijama imamo uspomene raznih boja.
Mi smo jedna unikatna generacija, jer smo posljednja generacija koja je bila poslušna roditeljima i prva generacija koja je poslušna svojoj djeci.
Mi smo OGRANIČENA proizvodnja!
Osjetite nas i čuvajte kao oči u glavi.
Za sada autor nepoznat, ako se javi potpišemo ga!
www.tomislavnews.com/Foto ilustracija
