Moji Seončani mogu kao primjer radne ravnopravnosti žena navesti Raku koja je bila seoski poljar, koje su se bojali i stari i mladi, i muško i žensko.
Specijalno za TN iz Bruxellesa, sa zasjedanja Europskog parlamenta, piše zastupnik u tom parlamentu:
Jozo Radoš/www.tomislavnews.com
Ovo je moj drugi Raport o događanjima u Europskom parlamentu koja se tiču Bosne i Hercegovine. Ovoga puta radi se o Izvješću o stanju ženskih prava u zemljama pristupnicama EU na Balkanu. U tom smislu i naslov koji želi reći kako tema ženskih prava, kao iz neke budućnosti, polagano ulazi u društveni ( a posredno i u privatni ) život Bosne i Hercegovine. Makar ja znam neke koji bi ovo ” STIŽU ŽENE ” odmah izvrnuli u “STRIŽU ŽENE”.
UN-ova Konvencija o uklanjanju svih oblika diskriminacije prema ženama donesena je još 1979., ali njena primjena ide sporo, u Europi nekako sa sjevera i zapada prema jugu i istoku. Sigurno je dodirnula i Tomislavgrad, ali, sudeći prema drugim krajevima, i tu će pojačavati svoju prisutnost.
U Izviješću BiH je u društvu sa Hrvatskom, Srbijom, Crnom Gorom, Makedonijom, Kosovom i Albanijom. To je ono što se obično zove Zapadni Balkan. U uvodnom dijelu, koji se tiče svih ovih zemalja govori se o nedostatku javne svijesti o postojanju ovog pitanja kojeg prati nedostatak informacija o problemima nejednakosti spolova. Pitanje zahtijeva rad vladinih i nevladinih tijela, a njegovu složenost oslikava dojam da se pet godina unazad, kada je Europski parlament donio slično izvješće i rezoluciju malo što promijenilo. Kako bi se to ipak dogodilo očekuje se da će i pretpristupni fondovi biti korišteni za osnaživanje aktivnosti na ovom području, a od zemalja pristupnica, pak, da pruže dobar primjer uključivanjem većeg broja žena u svoja izaslanstva i timove za pregovore. Ovo se može čitati i kao prilika za afirmaciju zainteresiranim i poduzetnim ženama.
Konkretna pitanja koje Izviješće spominje su podzastupljenost žena u političkim tijelima ( od Albanije se očekuje da primjeni usvojenu kvotu od 30%, a predsjednika Skupštine Crne Gore nedavno je to pitanje dočekalo prigodom posjete Europskom parlamentu ), nejednake mogućnosti zapošljavanja, potreba otvaranja posebnih skloništa za žene žrtve nasilja i, posebno, zaštita radnih prava trudnih žena i žena koje su tek rodile. Za BiH se navodi malo porazna, a malo šaljiva ocjena, da o pitanju ženskih prava nema dovoljno svijesti ne samo među građanima, nego ni među onima koji su zaduženi za provođenje zakona.
Predloženi amandmani još pojačavaju razliku između europske perspektive i domaćih viđenja. Većinom zastupnice pozivaju na napuštanje rodnih predrasuda, dostupnu i kvalitetnu kontracepciju i očuvanje reproduktivnog zdravlja žena, vlasničku jednakost žena i muškaraca, za Albaniju na prestanak diskriminacije žena koje rode žensku djecu, a posebna tema je zaštita romskih žena.
E sad, moglo bi se reći da je žena u duvanjskom kraju znala naći svoje mjesto u obitelji i u društvu i da se ova pitanja nas ne tiču. Moji Seončani mogu kao primjer radne ravnopravnosti žena navesti Raku koja je bila seoski poljar, koje su se bojali i stari i mladi, i muško i žensko. Što zbog oštra jezika, što zbog neustrašive prirode. Ali, stari odnosi nestaju, a novi dolaze, pa se i Duvno, tilo-netilo, otvara europskim temama. Tako nam, sudeći po nedavnom napisu u Slobodnoj Dalmaciji mog rodijaka Petra Miloša o pomoći koju pruža moj imenjak i prezimenjak fra Đoka Romima na Ljubuši, niti pitanje osobito teškog položaja romskih žena i zaštite njihovih prava nije tako strašno daleko.
