Petak je, a vi ne znate što za ručak? Nešto bez mesa! Predlažemo božanstvenu pitu zeljanicu, iz pećnice ili još bolje ispod sača, peke.
Koliko ste puta, nakon doručka, odmah pomislili što danas za ručak? Problem je to svih domaćica, a nerijetko i domaćina, ovisno tko je zadužen za kuhanje.
Kad ima mesa, nekako se lakše domisliti, ali bez mesa, malo teže. U duvanjskom kraju se, uglavnom, petkom ne jede meso, što znači da za ručak treba nešto napraviti bez mesa, a najčešće je to pita: sirnica, zeljanica ili krumpirača. Još jedna pita ima, ali to je pitac-burek, a on je s mesom, pa se ne pravi petkom! (I nisu sve pite burek, samo je jedna, ona nadjevena mesom burek. Jer “Sve su pite pite, a burek je pitac!”)
U Hercegovini, ali i većem dijelu Hrvatske, nema tradicije u spravljanju pita. Po tomu je poznata Bosna. Iako je duvanjski kraj smješten negdje na tromeđi: Bosna-Hercegovina-Dalmacija(Hrvatska), ovdje su pite, svih vrsta, zauzimale i još uvijek zauzimaju počasno mjesto među narodnim jelima: uz uštipke(ušćipke), pršut i sir. Bilo koje slavlje, od krštenja do vjenčanja, ne može se zamisliti bez pite. Pite su danas u duvanjskoj kuhinji i svakodnevno jelo, ali za razliku od nekada kada je bila glavno (često i jedino!) jelo za ručak, sada je češće desert!
Zeljanica se najčešće pripremala u proljeće i ljeto, kada je bilo divljeg zelja (škripavca) , a u tom bi prispila blitva i španjak. Doduše, zeljanica se sada može spravljati i u sred zime, ali od blitve i špinata iz staklenika, a ima ih sada i na području Tomislavgrada.
Evo moga, tisuću puta isprobanog, recepta početnicama-početnicima u kuhanju, za slasnu zeljanicu dovoljnu za 4 gladne osobe:
Tijesto: 250 grama brašna, velika žlica ulja, mala octa, 1,5 dcl mlake vode (bolje hladnije, nego vruće), i samo malo soli.
Sve to dobro rukom umiješati, ne smije bit tvrdo, malo dodavati vode ili brašna, dok ne postane žitko, dok se počne odvajati od prstiju( ne lijepi se za prste!)
Tijesto podijeliti na 4 jednaka dijela (loptice) i staviti da se sjedini, da odstoji posuto brašnom najmanje sat vremena prije razvijanja.
Nadjev: ½ kg od korijena očišćenog (samo list)zelja, blitve ili špinata (španjaka); ½ kg svježeg sira, 50 grama kajmaka , 4 jaja, sol. Sve to dobro umiješati.
Tijesto se može razvući, razviti u juku (jufku) rukama ili oklagijom. Ako se razvlači rukama, prstima, tada se ne mora dijeliti i treba više ulja, ali ja radije tijesto razvijem oklagijom (drveni valjak, specijalno izrađen za razvijanje tijesta).
Razvija se jedan po jedan dio tijesta u juke (jufke)do 70 cm duljine i 15-tak širine, ali što je moguće tanje ( da bude k’o ćat-papirić za cigarete!) i stavlja na čist bijeli stolnjak-platno. Zatim se uzima juka po juka i puni nadjevom, ravnomjerno po cijeloj površini juke, razvaljanog tijesta. Umota se, savije prva u kolo i stavi na sredinu, samo malo uljem podmazane tepsije, a potom i ostale tri se, napunjene, zamotavaju oko kola u tepsiji (ovo ako je tepsija, a ako je pleh, dakle četvrtasti, tada se svaka napunjena juka reže na dvoje i slaže u pleh!). Na pitu se zatim, prije stavljanja u pećnicu, nareže oko 60 grama maslaca.
Stavi se u pećnicu (rernu) zagrijanu na 250 stupnjeva, kad malo porumeni smanji se na 180 stupnjeva i peče oko pola sata. Eh, još tko ima mogućnosti zeljanicu peći pod sačem (pekom), ali, takvi su rijetki!
Kada se izvadi iz pećnici (ili ispod sača), pokrije se čistom salvetom-krpom i ostavi pet minuta da se ohladi, da „dane“, potom izreže na osam dijelova i servira na plitke tanjure.
Ako netko od ukućana voli sirnicu, postupak je isti, samo umjesto zelja, stavite sir (a može i sirovi, rendani ili kuhani stučeni krumpir.). Najbolje je pola tepsije zeljanica, a pola sirnica, ta “neće se pobit!”
Uz to se preporuča domaća kiselina ili jogurt. Bilo vam uslast, a je!
www.tomislavnews.com/ Arhiv TN, 2013./J. J.
