Domaćice ili stopanjice su, sigurni smo u to, oko podne na sto muka što danas za ručak? Sretne su one koje su to odlučile sinoć u dogovoru sa svim ukućanima, pa sada počinju kuhati ili je ručak već na stolu.
A što ako još ne znaju, a ukućani rekli:” Što bilo…!” E to je muka, a još je petak, većina ne jede meso, prošli petak bila pita, ugađalo se onima što ne mogu pure, što na njezin spomen, odmahnu rukom i prozbore: “Đava ti puru..” . Bila jedna takva u Mrkodolu, pa čim pura ručku ona se sakrije u trap i plače. Bilo je to i onoga dana kad je fra Vlado Kozina, pokoj mu dobroj duši, blagosivao obitelji (kuće) . Banuo baš u jednu u vrijeme ručka, a pura se pušila na stolu. Gleda po čeljadi fra Vlado, pa će domaćici: “A gdje vam je najmlađa…?”, kad dobi odgovor kako se sakrila od pure, fra Vlado “ni te, ni ve”, nego : “Pa što je ne udavite, nije vam grijota, da je nekome i pure!”
A ona jedna Kraljevića mlada kad je došla na odmor iz Beča i dovela i svoju i tuđu djecu, skuhala puru, a djeca pitaju što je to, ona rekla žuti kolači, dušili se u puri, dok nisu shvatili…Duga priča!
Objavljivati vam recept za puru, bila bi sramota, najjednostavije jelo koje se može napravit. Ako pak neke ne znaju, kao što se priča da jedna duvanjska mlada nije znala skuhati puru (možda baš ona što se mala od pure skrivala?!) javite se, rado ćemo napisat, a možda vam pomogne ovaj zanimljivi kratki tekst pokojnoga duvanjskog književnika Petra Miloša iz njegovih legendarnih “Rodijaka!”
(Usput, molimo sve kolege da za tekstove i priče Petra Miloša ne pišu “narodna priča”, nego da (na)pišu “Kako je (na)pisao Petar Miloš…” i moguće gdje i kada je objavljeno, bilo bi fer prema pokojnom Petru i njegovoj obitelji.
www.tomislavnews.com/Ljuba
