Danas je Veliki petak, a kod katolika post je obvezan na Veliki petak za sve osobe od 18 do 60 godina, a za sve katolike starije od 14 godina obvezan je i nemrs. Nemrs znači da se u danu ne jede meso dok post znači da se osoba jednom u danu najede do sita, a može još dva puta pomalo.
Jutros vidim u prodajnim centrima ili na otvorenom redovi za ribu-riječnu, morsku, svježu, smrznutu, u konzervama, a kupuje se i blitva, dakle danas će oni koji poste blagovati, dobro se počastiti, a neki će i roštilj potpaliti. Je li to post i nemrs? Ne znam, ali znam kako se nekada, do prije pola stoljeća, postilo i “sušilo” u duvanjskom kraju na Veliki petak.
Ujutro bi se popila rakija, moguće uz kavu ili čaj i ništa do ručka. A u vrijeme ručka, oko podne, cijelo selo bi mirisalo na ušćipke, posne, naravno. Uz ušćipke često bi se skuhalo krumpira “u cilo” i ispekao kruh, topli, ispod sača ili pekare šporeta na drva.
Sjećam se jedne prigode na Veliki petak, a bilo nas u obitelji 15-ak. Na stolu dva čanjka puna skuhanih krumpira, i jedan pun ušćipaka. Pred brojnim rukama nestaje, kad banu duvandžija, pita: “Što to jedete, polako, udavit ćete se?!”
-Ma danas je, kume Veliki petak, pa postimo, sušimo, samo jednom danas idemo…a dan dug!- odgovori domaćica.
-Bome vidim ja da vi i sušite i palite, neka neka, bilo vam uslast- i na poziv domaćice sjede i on za stol, pomoći nam.
Dakle, krumpire “u cilo” zna svatko skuhati, mogu se kuhati pod guljom, ili oguljeni, a za ušćipke i to one posne, koji su se najčešće “ušćipali” od tijesta za kruh isto ne treba veliko umijeće, a nije ni velik trošak, pa ipak se dobro znalo tko je majstorica za ušćipke. Znači za posne ušćipke treba samo pomiješati miješati brašno, voda, kvasac i sol(dobro je znati mjeru!). Kad se ukvasa promiješati koji put, a zatim veliko (može i malom) žlicom stavljati ukvasano tijesto na vrelo ulje i kad požare na jednu stranu privrnuti ih na drugu. I to je sva mudrost za napraviti slastan, a posni ručak na Veliki petak. naravno, dobra je i pita krumpiruša, zeljanica, tikvenjači, ali ušćipci su ušćipci! Kasnije su se pravili, kad nisu posni, i s jajima, mlijekom, jogurtom, ali nikada nisu tako mirisali kao u djetinjstvu, iz crne tave na šporetu!
Oni koji baš i ne vole postiti pravdaju se : “Ne ide grij u usta, nego iz usta”, u čemu ima i istine, a mi mislimo da bi pravi post bio uz krumpire i ušćipke, kruh, voda i jednom dnevno jesti, a novac koji nismo potrošili za obilati ručak podijeliti sirotinji, onima koji nemaju, ali…danas mnogi više potroše za posni ručak nego za blagdanski, pa i da imaju – od kuda im novac, kad treba siromahu udijeliti!? Svakome na njegovu dušu!
www.tomislavnews.com/ Foto ilustracija krumpira, a foto ušćipaka vrijedna domaćica A.B. iz Bukovice, koja je baš napekla lijepih posnih ušćipaka, sto jezika govore!
